21 godina od smrti Borisa Trajkovskog: Tragični događaj koji povezuje Mostar i Makedoniju

Biti predsjednik na Balkanu devedesetih godina, odnosno na prelazu stoljeća, skoro pa je bilo dovoljno da postanete historijska ličnost. Takvu sudbinu imao je i drugi makedonski predsjednik Boris Trajkovski (1956), koji je poginuo u avionskoj nesreći na današnji dan 26. februara 2004. godine u blizini Mostara.

Osim po tragičnoj smrti, historija ga pamti kao ključnu političku figuru u najtežem periodu za Makedoniju nakon osamostaljenja, kada je bila na ivici totalnog građanskog rata u ljeto 2001. godine. Trajkovski je imao i ključnu ulogu u približavanju Makedonije Europskoj uniji, a posljednja odluka koju je potpisao bila je zahtjev za članstvo.

Dan prije posljednjeg putovanja Trajkovskog iz Skopja je otišla delegaciju Vlade R. Makedonije na čelu sa tadašnjim premijerom Brankom Crvenkovskim za Dublin. Cilj tog putovanja je bio podnošenje zahtjeva za kandidatski status za članstvo u EU Makedonije. Nažalost, 21 godinu kasnije Makedonija je ostala gotovo na istom mjestu, a po nekim parametrima je čak i nazadovala.

Pored složenih unutrašnjih odnosa u makedonskom društvu njeni susjedi kroz historijske pretenzije i uslovljavanja i dalje otežavaju politički razvoj krhke makedonske države.

Drugi, a možda i važniji razlog stanja u Makedoniji jest deficit liderstva. Poznavao makedonske političke scene ukazuju na činjenicu da razliku od aktuelnih političara koji danas djeluju i koji su bili na sceni u proteklim godinama, Trajkovski je imao profil lidera da prepozna šta je u datom trenutku bitno za Makedoniju i da donese hrabre i teške odluke. On je mogao da prepozna šta je važno za budućnost novih generacija u Makedoniji i šta je važno za budućnost makedonskog društva.

Trajkovski je nakon Gligorova druga najznačajnija historijska ličnost za makedonsku državnost. On je na čelu države bio u teškom periodu kojeg je obilježio rat na Kosovu i prelijevanje sukoba u Makedoniju 2001. godine. On je imao ključnu ulogu da ovaj konflikt ne preraste u totalni rat. Zbog tog njegovog djelovanja bio je na udaru i stranke koja ga je predložila, ali i opozicije koja ga nikad nije priznala za predsjednika države.

On je bio jako blizak Americi. Čak je postao i pripadnik protestantske crkve, ali nije znao za odstupanja kad su u pitanju nacionalni interesi. Iako ga je na mjesto predsjednika kandidovala desničarska VMRO-DPNE on se vrlo brzo osamostalio i vodio je nezavisnu politiku. Građani ga pamte kao omiljenog predsjednika.

Iako BiH i Makedoniju povezuje historija na mnoge načine, a najjače kroz Isa-bega Isakovića – osnivača glavnih gradova dvije prijateljske države, nažalost tragična smrt predsjednika Trajkovskog svakog februara zauzima prostor u javnosti i otvara različita tumačenja događaja.

Međutim, nakon njegove smrti izgleda da su mu svi dali podršku i priznali uspjeh da sačuva državu od građanskog rata.

“Nakon njegove smrti, u avionskoj nesreći, stigla su priznanja od vlasti, opozicije i svih građana Makedonije za njegovu ulogu da se konflikt ne razvije u rat u Makedoniji. Žalili su ga Makedonci, žalili ga i Albanci, žalili ga svi građani države, bez razlike na etničku ili vjersku pripadnost. Danas je Boris Trajkovski i njegova uloga jedan od simbola Ohridskog okvirnog sporazuma. Treba istaći da među pojedinim građanima i dalje postoje teorije zavjere da ta avionska nesreća nije bila slučajna”, poručuje Hodžić.

Polarizacija političkih odnosa unutar etničkih Makedonaca ostala je konstanta i nakon dva desetljeća, a to je i dalje najveća opasnost za budućnost Makedonije posebno nakon što je prošle godine se na vlast vratila VMRO.

Ko je bio Boris Trajkovski?

Avion u kojem su se nalazili predsjednik Makedonije Boris Trajkovski, savjetnici iz njegovog kabineta Dimka Ilkova-Bošković, Risto Blaževski i Anita Lozanovska, radnik makedonskog MIP-a Mile Krstevski, članovi osiguranja Boris Velinov i Ace Velinovski, kao i piloti Marko Markovski i Branko Ivanovski, pao je 26. februara 2004. na području Rotimlje između Mostara i Stoca. Komisija za ispitivanje uzroka nesreće, koju je formiralo Vijeće ministara BiH, najprije je zaključila da je uzrok pada aviona bila proceduralna greška pilotske ekipe u fazi slijetanja na mostarski aerodrom, a koja je dovela do toga da avion udari u brdo. Kasnije je zaključeno i da su piloti počinili sedam kobnih pogrešaka. Tužilaštvo BiH nikoga nije optužilo za nesreću kod Mostara.

Trajkovski je bio političar desnog centra iz VMRO-DPNE. Da bismo razumjeli složenost transformacije političke orijentacije etničkih Makedonaca kroz njihove dvije dominantne stranke SDSM i VMRO-DPNE potrebno je objasniti njihove preokrete i zaokrete u vanjskoj politici. Ove dvije stranke su kroz protekla tri desetljeća više puta mijenjale svoju orijentaciju prema Euroatlantskim integracijama u zavisnosti od (ne)davanja podrške Zapada, utjecaja Beograda odnosno Moskve i kasnije Budimpešte.

Makedonija je tokom 90-tih bila pod jakim utjecajem Beograda te se sukob s Kosova prelio na njenu teritoriju. Trajkovski je imao samo 43 godine kada je došao na vlast u decembru 1999. godine, naslijedivši izuzetno popularnog postkomunističkog lidera Kiru Gligorova, koji se izborio za nezavisnost Makedonije bez rata. Međutim, u zadnjoj rundi balkanskih krvavih sukoba Makedonija nije mogla ostati neokrznuta.

Trajkovski je bio predsjednik manje od 18 mjeseci kada je historijski animozitet između Albanaca i Makedonaca došao do usijanja. Oružani ustanak Albanaca u blizini granice sa Kosovom prijetio je da se proširi na glavni grad Skoplje.

Trajkovski je reagovao pozivajući međunarodnu zajednicu, uključujući NATO, da poveća svoje prisustvo u zemlji, i čineći brojne ustupke Albancima. On je takođe apelovao na veće uključivanje Albanaca u državne organe i institucije. Ovi potezi su izazvali erupciju ogorčenja većinskog makedonskog stanovništva te je Trajkovski bio pod pritiskom da podnese ostavku.

On je došao na vlast samo pet mjeseci nakon što su NATO trupe ušle na Kosovo. Sukob na Kosovu je takođe ohrabrio Albance u Makedoniji da oružanim putem traže svoja prava. Tokom kosovske krize, Trajkovski je optužio NATO da pruža premalo pažnje etničkim tenzijama u Makedoniji, a koje su potaknute prilivom više od 300.000 albanskih izbjeglica.

U mjesecima koji su uslijedili nakon sukoba na Kosovu došlo je do naglog porasta sukoba protiv snaga makedonske vlade. Zaista, do februara 2001. Trajkovski je imao punu pobunu Albanaca. Opozicija je u martu optužila njegovu vladajuću stranku da je previše popustljiva nakon što je formirala koaliciju sa najvećom političkom strankom etničkih Albanaca u republici, Demokratskom partijom Albanaca.

Trajkovski je rođen u Strumici, na istoku Makedonija. Govorio je engleski jezik i diplomirao je pravo na Univerzitetu Svetog Ćirila i Metodija u Skoplju. Specijalizirao se za privredno i radno pravo, a potom vodio pravnu službu jedne građevinske kompanije. Također je bio zaređen za metodističkog (protestantskog) propovjednika nakon prelaska iz pravoslavnog kršćanstva u Sjedinjenim Državama, gdje je studirao teologiju.

Godine 1997. postao je šef kabineta načelnika opštine Kisela Voda u Skoplju, a u januaru 1999. godine imenovan je za zamjenika ministra vanjskih poslova Makedonije.

Nakon što je postao predsjednik, europske vlade su Trajkovskom gledale kao na faktor koji najbolje može osigurati stabilnost u Makedoniji, sa proeuropskom perspektivom i spremnošću da gradi kontakte sa stranim diplomatama i političarima. Bio je na putu na međunarodnu donatorsku konferenciju u Mostar kada se njegov avion srušio u blizini aerodroma.

Piše: Sanadin Voloder

(Mostarski.ba)