Sergej Barbarez – prerano otpisan
Pred selektorom fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Sergejom Barbarezom dva su horora, dogodine u martu. Prvi je Vels, a drugi je vjerovatno – Italija. Premalo razloga za optimizam, previše za brigu. Barbarez danas stoji čvršće od, recimo, Xabija Alonsa u Realu, ali relativno je to u trenerskom poslu. Mjesec u kojem počinje beharati, Barbarezu bi mogao donijeti mraz.
Selektor fudbalske reprezentacije BiH kad pogleda u godinu na zalasku – isključivo rezultatski – može biti ponosan na ishod posljednje utakmice. Za potpuno zadovoljstvo falio je gol više na bečkom Prateru. Selektor bi s njim narastao kao Velež. I ovako nije loše, ali je daleko od idealnog kako Barbarez inače voli predstavljati svoj učinak na klupi nacionalnog tima u ovih 20 mjeseci za kormilom A tima BiH, piše Emir Delić za !Odgovor.
Počeli smo kvalifikacije senzacijom u Bukureštu, gdje smo visili 90 minuta. Zahvaljujući ranom golu Gigovića, šokirali smo Rumune. A, onda se branili i odbranili zahvaljujući nevjerovatnom instinktu Vasilja, ali i užasnim promašajima Rumuna, te u konačnici i sudiji koji nije vidio čist penal Tahirovića. „Prodali“ smo tu pobjedu javnosti kao nešto epsko, a onda smo dobili i Kipar u Zenici. I tad smo plivali u jednom periodu prvog poluvremena, ali smo se spasili. Slijedili su San Marino kući i na strani, a onda nas je otrijeznila Austrija. Na Kipru smo prosuli bodove, koji su nam, ispostavit će se, trebali i s kojima bismo otišli na Mundijal, uz sve rezultate koji su ostali do kraja.
Budimo realni, dosta je posla pred Zmajevima. Barbarezov tim ima ogroman talent, individualce koji su na niovu Džeke, Ibiševića, Salihovića, Pjanića prije dvadesetak godina. Alajbegović, Dedić, Bajraktarević, Tahirović, Gigović, Muharemović, imaju još mnogo prostora za napredak. Kao što su ih imali i oni prije njih kada je Muzurović preuzeo tim od Sliškovića. A, potpisnici, njih 13, među njima i Sergej, potpisali da neće igrati za reprezentaciju, dok se ne promjene čelni ljudi.
Barbarezu treneru nedostaje iskustva, rutine, pa ako hoćete i stručnosti u vođenju procesa. Nema ni plana igre. Konture naše igre su nejasne. I to vidi svako ko hoće da gleda, koga zanima fudbal „s ove strane“. Neće nam pomoći naslađivanje da smo čudo od reprezentacije, kad nismo.
Ne bi se moglo reći da je Barbarez opušten i bezbrižan. Iz sedla bi ga možda ipak mogao izbaciti katastrofalan mart, iako je on sigurno uvjeren da se to neće dogoditi. Bosna i Hercegovina sa strepnjom očekuje još jedan baraž.
Barbareza su nekoliko puta slali na “giljotinu”, ali on je svaki put preživio. Osim navijača, koji su mu od početka bili vjetar u leđa, imao je dosta kritičara među bivšim saigračima, trenerima i novinarima… Savez mu je dao odriješene ruke, vjerujući da ne može imati baš toliko sreće. Imao je. Čini se više nego trenerskog znanja. Menadžerski posao mu i nekako ide, onaj taktički mora još bildati.
Njegov mandat bi mogao stati u tih šest martovskih dana. Ako nadvisi dva rivala, Vico Zeljković će zvati kipara da mu spremaju spomenik. Ako ne uspije, sve karte su na stolu. Pa i otkaz. Da se ne lažemo, u fudbalu se stvari mijenjaju u minutama. Trenerski posao je takav da se gleda konačni rezultat.
Iako naš selektor ima moćne zaštitnike u navijačkim, pa i u nekim javno-političkim krugovima. Pitanje da li bi Vico Zeljković na njihovo: “Ne diraj Barbu…” odreagovao novim ugovorom kojim bi Sergej krenuo u projekt Euro 2028.
Onaj koga prerano otpišu najduže živi. U sportu je tako. Fudbalu posebno. Sačekajmo nadolazeći mart, pa da vidimo hoće li Barbi „salijevati stravu“ ili će ga slaviti pred Vječnom vatrom.
