Švicarski stručnjaci proizvode novu kožu za žrtve požara u Crans-Montani

– Mnogo je emocija – rekao je Laurent Carrez, tehnički menadžer farmacije u centru u Epalingesu, na periferiji Lausanne u zapadnoj Švicarskoj, piše AFP.

Ali je dodao da su, za sada, fokusirani na izvršenje posla.

– Prioritet je pomoći ovim pacijentima što je više moguće, bilo da su u bolnicama u Švicarskoj ili inozemstvu – rekao je Carrez za AFP.

Tragedija koja se desila 1. januara u baru Le Constellation u skijaškom odmaralištu Crans-Montana odnijela je 40 života, uglavnom tinejdžera, a povrijeđeno je 116 osoba.

Tokom vikenda, 80 ih je još bilo u bolnicama i specijaliziranim odjelima za opekotine u Švicarskoj i inostranstvu.

Centar, za koji bolnica tvrdi da je jedini sposoban proizvoditi tako velike količine kožnog tkiva uz poštivanje švicarskih i evropskih propisa, koristi zdrave komadiće kože uzete od samih žrtava kako bi se izbjegao rizik odbacivanja.

– Od deset kvadratnih centimetara zdrave kože možemo proizvesti između jedne i tri serije od 2.600 kvadratnih centimetara, što otprilike predstavlja površinu leđa – rekao je Carrez.

Naglasio je da ovo tkivo, nastalo reprodukcijom ćelija, nema dlake ni znojne žlijezde.

– Centar ima vrlo važnu ulogu jer kada je 50 do 60 posto površine tijela opečeno, moramo uzgajati kožu u laboratorijima jer to ne možemo učiniti samo korištenjem preostale zdrave kože – objasnio je Olivier Pantet, specijalista za teške opekotine u bolnici.

U tzv. čistim prostorijama, farmaceutski i medicinski tehničari u laboratorijskim odijelima koncentriraju se na obnavljanje hranjivih preparata u kojima se ćelije kože “kupaju” kako bi se potaknulo njihovo umnožavanje.

– Do sada smo primili biopsije od pacijenata. Sakupili smo i pohranili njihove ćelije – rekao je Carrez te dodao da sada slijedi druga faza, koja je najkritičnija – umnožavanje keratinocitnog tkiva, kože.

Ova faza trebala bi trajati oko tri sedmice, tokom kojih se ćelije, postavljene u posude, prirodno množe dok se ne dodirnu, a zatim formiraju slojeve slažući se jedna na drugu.

– Zatim, u određenom trenutku, prestaju rasti i tada znamo da su spremne. To se može vidjeti i po izgledu ćelija pod mikroskopom – rekao je Carrez.

Slijedi koordinacija s bolnicama kako bi se presađivala koža, koja, jednom zrela i mora biti primijenjena u roku od dva dana. Uspjeh ovih transplantacija nije uvijek zagarantiran.

– Ako se 80 posto transplantata primi kod pacijenta, vrlo smo sretni, to je izvrstan rezultat – rekao je Pantet.

Dok čekaju transplantate, ljekari mogu na opečene dijelove primijeniti hermetičke obloge, kožu preminulih donora ili riblju kožu.

(Mostarski.ba)