Mostar – grad koji je umoran od lijepih priča

„Mostar je groblje afera“ – napisao sam u jednom od svojih ranijih tekstova… samo treba odlučiti kopati. Dakle, ne treba puno ili duboko kopati, već samo odlučiti se na taj potez, piše Faruk Kajtaz u novom blogu.

Zašto? Zato jer je većina tzv. otvorenih pitanja ili (planski) zaboravljena ili pak u tajnosti pokopana, nakon što su glavni akteri odlučili da se… eto… nešto i pored najbolje volje – „ne može provesti“. Najčešće je to bila tzv. „međunarodna zajednica“ (još od okretanja leđa Hansu Košniku), ali sve to se nije moglo „sahraniti“ da nije bilo i domaćih „grobara mostarske stvarnosti“.

Ko se još sjeća najava „Velikog distrikta“, koji će objediniti urbanu jezgru grada ili kasnijeg pompezno najavljenog projekta objedinjavanja SVIH gradskih javnih gradskih preduzeća i ustanova?

O školskom i obrazovnom sistemu da i ne govorim. Količina novca koja se upumpa svake godine na poduplano obrazovanje (od vrtića do Univerziteta/Sveučilišta) uz opstanak diskriminacijskog sistema „dvije škole pod jednim krovom“ – dovoljno govori sama za sebe.

Nekakve ideje ili pritiska „stranaca“ još je i bilo dok u Mostaru nije svjesno suspendovana demokratija, kada je ovaj grad (kao jedini u BiH) propustio, ne jedan – već dva izborna ciklusa!? Tih „zlatnih“ osam godina Mostaru više niko nikada neće moći vratiti i to je „rupa“ na čijem dnu su i dan-danas pokopani ili pak – privremeno odloženi mostarski problemi.

A onda… onda se dogodila „lijepa priča“…

Sklepan je (mostarski) sporazum koji je omogućio izbore i obezbjedio (kako se tada činilo) prihvatanje – za HDZ uvijek spornog Statuta grada nametnutog od strane OHR-a.

Demokratija se vratila u Mostar, ali Grad i dalje (već drugi mandat) živi sa „privremenim Statutom“, koga malo ko više i spominje, osim onako… kao dio globalne političke priče i agende.

Više se njeguje i podstiče princip „lijepe priče“, nego što se zaista razgovara o funkcionalnosti gradske administracije i javnih institucija. I zaista Mostar je (posebno ljeti) vibrantan grad sa puno turista i ljetnih šema, ali ispod svih tih naslaga „ljepote“, kriju se tužne i tamne priče o domaćoj stvarnosti u kojoj je još uvijek važno ko će koga prevariti ili provesti neki davno zacrtani cilj.

Aktuelna kriza oko (konačno) ujedinjenog Komunalnog preduzeća – primjer je te političke mimikrije, koja prikriva stvarno stanje: sistem „spojenih posuda“ interesa, „ove i one strane“, te principa djelovanja da se jedno govori, a drugo radi.

U međuvremenu apetiti su porasli, jer lider HDZ BiH sada već otvoreno zagovara „treći entitet“, dok hrvatske političke opcije u Gradskom vijeću (zahvaljujući najvećim dijelom apatiji probosnskog ili bošnjačkog biračkog tijela) sada imaju prostu većinu od 18 ruka i ne libe se koristiti je.

Ali ni to im nije dovoljno, pa se gradonačelnik Mario Kordić neki dan na press konfereciji požali kako mu „konsocijacijski“ model uređenja Mostara – predstavlja problem. Dakle, na višim nivoima, poput kantona, entiteta ili države konsocijacija je ono čemu se teži, dok je na lokalu – u Mostaru – „uteg“!?

Kriza oko Komunalnog otvorila je puno širi front sukoba u, inače, izbornoj godini od priče o tome ko će voditi jedno preduzeće ili kako će ono biti organizirano.

I took a heavenly ride through our silence

I knew the moment had arrived

For killing the past and coming back to life („Back to life“ – Pink Floyd)

(Mostarski.ba)