Selo Lukomir smješten na južnim obroncima Bjelašnice, na gotovo 1.500 metara nadmorske visine, Lukomir je najviše naseljeno selo u Bosni i Hercegovini i jedno od rijetkih mjesta u kojem se i danas mogu osjetiti tragovi tradicionalnog načina života bosanskih planinaca. Zbog svoje očuvane arhitekture, običaja i izuzetnog prirodnog okruženja, Lukomir se često opisuje kao svojevrsni živi etnološki muzej. Selo pripada području grada Konjica, a njegov položaj na samom rubu kanjona Rakitnice pruža prizore koji spadaju među najimpresivnije planinske pejzaže u Bosni i Hercegovini.
Lukomir je prepoznatljiv po kamenim kućama sa strmim krovovima prekrivenim drvenom šindrom. Pojedine kuće stare su i više od jednog stoljeća, a način njihove gradnje prilagođen je surovoj planinskoj klimi, dugim zimama i snažnim vjetrovima. Upravo spoj kamena, drveta i planinskog pejzaža daje selu izgled koji je kroz generacije ostao gotovo nepromijenjen.
Na području Lukomira nalazi se nekropola stećaka koja svjedoči o životu na Bjelašnici tokom kasnog srednjeg vijeka. Na lokalitetu Vlaško groblje evidentirano je 18 stećaka, među kojima su sanduci i jedan sljemenjak, a pojedini su ukrašeni simbolima, štitovima i mačevima. Stećci se datiraju na kraj 14. i početak 15. stoljeća.
Posebnu vrijednost Lukomiru daju običaji i način života koji su se održali uprkos savremenom načinu života. Tradicionalna odjeća, ručni radovi, domaća hrana, drvene kuće i stari predmeti koji su nekada bili dio svakodnevnog života daju posjetiocima priliku da upoznaju dio bosanske planinske baštine koji je gotovo nestao iz drugih krajeva. Zbog svega toga, kulturni pejzaž sela Lukomir proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2009. godine.
Jedna od najvećih atrakcija Lukomira nalazi se na samom rubu sela – vidikovac iznad kanjona rijeke Rakitnice. Sa ovog mjesta pogled se pruža duboko u jedan od najimpresivnijih kanjona Bosne i Hercegovine.
Kanjon Rakitnice proteže se između Bjelašnice i Visočice i predstavlja jedno od najdivljijih područja ovog dijela Bosne i Hercegovine. Njegova nepristupačnost pomogla je očuvanju brojnih biljnih i životinjskih vrsta, dok su planinske vode, stijene, šume i pašnjaci stvorili pejzaž koji se gotovo nije promijenio kroz stoljeća. Pogled iz Lukomira prema kanjonu zato nije samo turistička atrakcija već i pogled na jedan od najvrjednijih prirodnih predjela ovog kraja.
Zbog obilnih snježnih padavina i teških zimskih uslova, život u Lukomiru tradicionalno je bio vezan za topliji dio godine. Tokom ljeta selo oživi, vraćaju se mještani, otvaraju domaćinstva i ponovo se uspostavlja svakodnevni život na planini. Zima, međutim, donosi potpuno drugačiju sliku – snijeg može danima ili sedmicama odsjeći selo od ostatka svijeta, zbog čega je Lukomir kroz historiju ostao jedno od najizolovanijih naselja u Bosni i Hercegovini.
Danas je Lukomir nezaobilazna destinacija za planinare, ljubitelje prirode, fotografije i seoskog turizma. Posjetioci ovdje mogu probati tradicionalna domaća jela, kupiti rukotvorine i proizvode lokalnih domaćinstava te razgovarati sa mještanima i upoznati način života koji je oblikovan planinom. Poseban doživljaj predstavlja dolazak do sela pješke, kroz bjelašničke visoravni i stare planinske puteve, kada se postepeno otvaraju pogledi prema Rakitnici i Visočici.
Upravo zato Lukomir ostaje jedno od onih rijetkih mjesta u Bosni i Hercegovini koje se ne posjećuje samo da bi se vidjelo, nego da bi se doživjelo.
(Mostarski.ba)
