Ukupni troškovi zaštite okoliša u Bosni i Hercegovini tokom prošle godine su povećani, ali su istovremeno ulaganja u ovu oblast smanjena za gotovo četvrtinu. Najveći dio sredstava usmjeren je na tekuće troškove, dok se znatno manje ulaže u tehnologije koje sprečavaju nastanak zagađenja.
Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, ukupni troškovi zaštite okoliša u 2025. godini iznosili su 341 milion KM, što je za 6,5 posto više nego godinu ranije. Međutim, ulaganja su u istom periodu smanjena za 23,6 posto, odnosno sa 64,4 na 49,2 miliona KM.
Od ukupnih troškova zaštite okoliša svega 14,4 posto odnosilo se na ulaganja, dok su preostalih 85,6 posto činili tekući troškovi. Najveći dio sredstava izdvojen je za upravljanje otpadom, zatim za upravljanje otpadnim vodama i zaštitu zraka.
Podaci pokazuju da je gotovo tri četvrtine ulaganja usmjereno na tehnologije i opremu za uklanjanje zagađenja nakon završetka proizvodnog procesa, dok je 26,7 posto sredstava uloženo u tehnologije kojima se zagađenje sprečava ili smanjuje tokom same proizvodnje.
Predsjednik Upravnog odbora Eko foruma Zenica Samir Lemeš u izjavi za Fenu upozorava da povećanje ukupnih troškova u apsolutnom iznosu ne mora značiti i napredak u zaštiti okoliša, posebno ako se ne uzme u obzir inflacija.
“Porast ukupnih troškova u apsolutnom iznosu ne znači ništa, jer ne uzima u obzir inflaciju. Za pravu sliku trebalo bi posmatrati relativne odnose, a ne iznose u KM” istakao je Lemeš.
Prema njegovoj ocjeni, zaštita okoliša u Bosni i Hercegovini godinama se posmatra prvenstveno kao trošak, a ne kao ulaganje u budućnost kojim bi se mogle spriječiti veće ekološke i ekonomske posljedice.
“Nama zaštita okoliša nikada nije bila prioritet, jer je svi smatraju samo troškom, a ne ulaganjem u budućnost” kazao je Lemeš.
Pojašnjava da se namjenska sredstva za zaštitu okoliša uglavnom koriste za sanaciju već nastale štete i prateće aktivnosti, poput čišćenja divljih deponija, razvoja mreže za mjerenje kvaliteta zraka i nabavke komunalne opreme.
Iako su i takve aktivnosti važne, Lemeš smatra da je potrebno znatno više ulagati u mjere koje direktno sprečavaju zagađenje, poput ugradnje filtera za smanjenje emisija štetnih materija u zrak i vodu, uspostavljanja zaštićenih područja i izgradnje infrastrukture za zaštitu prirode.
Govoreći o dugoročnoj održivosti postojećeg pristupa, upozorio je na posljedice nedovoljnog preventivnog djelovanja, posebno u okolnostima klimatskih promjena i sve većeg pritiska na prirodne resurse.
Kao jedan od primjera naveo je intenzivnu izgradnju apartmana i hotela u vodozaštitnim zonama oko Sarajeva, koju povezuje s problemima u vodosnabdijevanju.
Smatra da je potrebno dosljednije provoditi postojeće propise i strožije kažnjavati njihovo kršenje, umjesto stalnog odgađanja primjene mjera zaštite okoliša.
“Treba pojačati preventivno djelovanje i strožije kažnjavati počinioce ekološkog kriminala, umjesto da se stalno traže izgovori da će ljudi ostati bez posla i da se zbog toga odgađa primjena mjera zaštite okoliša” poručio je Lemeš.
Kao primjer odgađanja primjene propisa naveo je pravilnik o graničnim vrijednostima za otpadne vode, tvrdeći da je Vlada Federacije BiH tokom proteklih 19 godina šest puta produžavala rok za njegovu primjenu.
Istovremeno, iz Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH za Fenu navode da je tokom 2024, 2025. i dosadašnjeg dijela 2026. godine za projekte upravljanja otpadom osigurano više od 8,5 miliona KM.
Naglašavaju da odobreni iznosi ne podrazumijevaju nužno i potpunu isplatu sredstava, budući da se pojedini projekti otkazuju, dok se novac isplaćuje nakon što korisnici dokažu da je namjenski utrošen.
Iz Fonda ističu da interes za sufinansiranje projekata upravljanja otpadom raste iz godine u godinu, ali da njihovu realizaciju često otežavaju ograničene finansijske mogućnosti lokalnih zajednica i komunalnih preduzeća.
“Komunalna preduzeća uglavnom posluju na granici održivosti ili ispod nje” navode iz Fonda, pojašnjavajući da takvo stanje utiče na njihovu spremnost da prijavljuju i realiziraju projekte.
Dodaju da se zahtjevi uglavnom odnose na nabavku osnovne opreme, dok se znatno manji broj komunalnih preduzeća prijavljuje za složenije infrastrukturne projekte, poput izgradnje reciklažnih dvorišta i unapređenja odlagališta otpada.
Kao jedan od najvećih problema izdvajaju nemogućnost osiguravanja vlastitog finansijskog učešća, dok lokalne zajednice često nemaju ni dovoljno stručnog kadra za pripremu kvalitetnih projekata.
Lemeš, međutim, smatra da finansijska ograničenja nisu jedina prepreka unapređenju zaštite okoliša. Prema njegovim riječima, jedan od ključnih problema je podijeljenost nadležnosti između različitih nivoa vlasti.
“Prva prepreka je rascjepkanost sistema upravljanja, pa se odgovornost stalno prebacuje s kantona na Federaciju, s Federacije na općine i s općina na kantone” upozorio je Lemeš.
Takav sistem, smatra, otežava donošenje odluka i provođenje konkretnih mjera, dok nedovoljni kapaciteti institucija dodatno usporavaju rješavanje problema.
Posebno upozorava na nedovoljno razvijene mehanizme kontrole i kažnjavanja onih koji krše propise o zaštiti okoliša, naglašavajući da bez efikasnog nadzora nije moguće očekivati značajnije promjene.
Jedan od izazova je i nedostatak pouzdanih podataka o nastanku, kretanju i zbrinjavanju otpada, što otežava praćenje rezultata ulaganja.
Iz Fonda za zaštitu okoliša FBiH navode da je uspostavljen Informacioni sistem upravljanja otpadom, ali priznaju da prikupljeni podaci još ne obuhvataju sve obveznike, jer se pojedine kompanije nisu registrovale niti dostavljaju propisane informacije.
Zbog toga se kontinuirano radi na utvrđivanju obveznika, provjeri podataka i saradnji s nadležnim institucijama, uključujući inspekcije i Upravu za indirektno oporezivanje BiH.
Lemeš ocjenjuje da bez potpunih i vjerodostojnih informacija nije moguće kvalitetno planirati ulaganja niti procijeniti njihove stvarne rezultate.
“Ako nemamo informacije, ne možemo donositi ispravne odluke. Mora se pooštriti sistem kažnjavanja onih koji ne poštuju propise i koji kriju ili krivotvore podatke” istakao je Lemeš.
Upozorava i da su kapaciteti inspekcijskih službi nedovoljni, zbog čega smatra da je potrebno ojačati nadzor i osigurati rad nezavisnih laboratorija i ispitnih tijela koja neće biti izložena tržišnim pritiscima.
Iz Fonda, s druge strane, naglašavaju da se kvalitet podataka u informacionom sistemu postepeno poboljšava te da će pouzdanije evidencije omogućiti kvalitetniju izradu strateških dokumenata i izvještavanje domaćih institucija i Evropske unije.
Kao važan korak u uređenju ove oblasti izdvajaju usvajanje Federalnog plana upravljanja otpadom u augustu 2026. godine, za koji očekuju da će doprinijeti jasnijem utvrđivanju budućih aktivnosti i prioriteta.
Lemeš, međutim, smatra da su, uz planove i finansijska sredstva, neophodni dosljedna primjena propisa, jasno utvrđena odgovornost institucija i snažnije preventivno djelovanje.
