Ženska mreža Bosne i Hercegovine pozdravila je izricanje maksimalne kazne od 45 godina zatvora za ubistvo Aldine Jahić, ali upozorava da se pravda za ubijene žene ne može mjeriti samo visinom kazne, nego i odgovornošću institucija.
U saopštenju koje je danas uputila javnosti, Ženska mreža BiH navodi da očekuje da presuda bude jasna poruka da se rodno zasnovano nasilje, prijetnje, proganjanje i ubistva žena ne mogu tretirati kao privatni sukobi, incidenti ili zločini iz afekta.
“Izricanje najstrože zakonom propisane kazne predstavlja važan korak u prepoznavanju težine femicida i odgovornosti počinilaca, ali pravda za ubijene žene ne može se mjeriti samo visinom kazne. Ona mora podrazumijevati i odgovornost institucija koje su dužne prepoznati nasilje i zaštititi žene prije nego što bude prekasno”, navodi se u saopštenju.
Kako ističu, ovaj postupak ima poseban značaj jer je to prvi predmet u Federaciji BiH u kojem je potvrđena optužnica za teško ubistvo ženske osobe, odnosno rodno zasnovano ubistvo, prema novom članu 166a Krivičnog zakona FBiH. Zbog toga će, kako navode, presuda biti važna i za buduću sudsku praksu.
Ženska mreža BiH upozorava da žene koje prijavljuju nasilje i dalje nailaze na zatvorena vrata institucija, iako FBiH ima unaprijeđene zakone. Njihova sigurnost, navode, često zavisi od toga u kojoj policijskoj stanici prijavljuju nasilje, na koga naiđu i hoće li neko prepoznati rizik.
“Muško nasilje se toleriše, a ženama se i dalje sugeriše da budu pokorne, da se ‘saberu’ i da ‘zadovolje muža’. To znamo jer razgovaramo sa ženama koje žive u nasilnim odnosima i znamo kakve poruke dobijaju od odgovornih osoba u institucijama”, poručuju iz Ženske mreže.
Dodaju da u institucijama rade i časne i profesionalne osobe, ali da ih ograničavaju nedostatak sistemske podrške, neusklađena praksa i to što politika ovo pitanje ne smatra prioritetom.
Ženska mreža BiH ponovo traži jednaku primjenu zakona u svim policijskim upravama, tužilaštvima i sudovima, uz ozbiljno razmatranje svake prijave nasilja, prijetnji i proganjanja.
Traže i obaveznu procjenu rizika u svakom slučaju, posebno kada postoje prijetnje smrću, ranije nasilje, proganjanje, pristup oružju ili pokušaji prekida veze, kao i efikasnu primjenu zaštitnih mjera, uključujući elektronski nadzor zabrane približavanja.
Zahtijevaju i odgovornost institucija i pojedinaca za nepostupanje i propuste, hitno usvajanje podzakonskih akata, osiguranje novca i kadrova te edukaciju policajaca, tužilaca i sudija.
Šesti zahtjev su jedinstveni standardi postupanja i saradnja institucija, kako bi svaka žena imala jednako pravo na zaštitu bez obzira na to gdje živi.
“Ne tražimo samo stroge kazne nakon što žene budu ubijene. Tražimo sistem koji će ih zaštititi dok su žive. Tražimo institucije koje će vjerovati ženama, prepoznati opasnost i reagovati prije nego što bude prekasno”, zaključuje se u saopštenju.
(Mostarski.ba)
