Razija Maksumić: Hidžra kao podsjetnik i pouka

Piše: Razija Maksumić

Ispraćam sestre, zetove, ispraćam njihovu djecu, evo već ispraćam i hidžretsku godinu, i ona ona požurila da odlazi, u historiju!

Ovdje se sve okreće, rotira, putuje…
I neka!

Hidžretske godine ionako ne doživljavam kao godinu manje, nego kao godinu više, više znanja, iskustva – više ibadeta; stepen više, i korak bliže ka Allahovoj, subhanehu we te’ala, milosti i zadovoljstvu!
One su moj neminovni udio u ovom i moj željeni dobitak na budućem svijetu!
Hidžretske godine ne dolaze da ih proslavljamo i da se proslavljamo, one dolaze da se podsjetimo, da ih proučavamo i da se poučavamo!

Hidžra nije slučajna, ona je aktuelna kroz cijelu historiju Islama pa sve do današnjih dana, ona je naše vrijeme koje nas prati kroz cijeli ovozemaljski život!

Ona je tu, prije svega, da se podsjetimo na onu prvu i pravu hidžru, kada je naš poslanik Muhammed sallallahu alejhi we sellem sa svojim ashabima, najbližim saradnicima napustio svoj rodni dom i svoj voljeni grad! Kada je život stao, a vrijeme krenulo, vrijeme Islama, vrijeme nove ere, vrijeme budućnosti za cijelo čovječanstvo koje svojim očima gleda, vlastitim ušima sluša, srcem istinski osjeća…

Hidžra je tu i da je proučavamo kako bi joj vratili njeno izvorno značenje i spoznali prave razloge zbog kojih se ona čini!

Neki je čine zbog imetka, mira i slobode; neki zbog boljih uslova, boljeg života, neko zbog ljubavi svog života!

Ponajmanje je onih koji je čine zbog boljih uslova svoje vjere, prve blagodati i jedne od glavnih svetinja dunjalučkog života!

Naša hidžra je ono zbog čega je činimo!
Oni koji hidžru čine zbog imetka, ako ga jednom izgube više neće imati ništa, ako to čine zbog ljubavi pa kada ona prođe ili konačno ode, ostat će sami i nesretni, ako to, pak, čine i zbog mira i slobode, i oni se mogu izgubiti, a čovjek opet ostati u životu i biti usamljen izgubljen!

Samo oni koji hidžru čine s imenom Allaha, subhanehu we te’ala, radi slobode svoje vjere, imati će i mir i slobodu i sve ovo nabrojano, i više od toga, imat će sve ono što im bude trebalo i naći će svoje mjesto pod suncem, bolje i ljepše nego što su ostavili, jer to je Allahovo, subhanehu we te’ala, obećanje, a sve je u njegovom vlasti i moći!

Hiljadu četiri stotine četerdeset prva hidžretska je poslana, i ona dolazi, sa zalaskom sunca kao što i svi važniji događaji islamskog kalendara stižu sa zalaskom sunca! Obilježimo je i priredimo joj lijep prijem, u našim dušama i našim srcima!

Mi koji “nemamo gdje” učiniti hidžru, a htjeli bi – možemo to – svako pomjeranje i promjena, ne samo mjesta, već i stanja; svaki korak naprijed u pozitivnom smjeru- naša je hidžra!
Pronađimo svoj Jesrib u kojem ćemo sami podići temelj za bolji i sretniji život.

Kao što prevrnemo novi list na kalendaru, okrenimo i novu stranicu svoga života! Donesimo čvrst nijet/odluku i pokušajmo slijediti trag svojih vrijednih ideala i snova!

Neka nam je dragi Bog na pomoći – i neka nam je hajirli i berićetna hidžretska Nova!
Allah mubarek olsun!