Riječ čitalaca/ Razija Maksumić poručuje “Odreknite se života sa samosažalijevanjem u zamjenu za život sa svrhom”

Piše Razija Maksumić

“Rezolucijom 47/3 Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 1992. godine ustanovljen je Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Ovaj dan obilježava se 3. decembra s ciljem poboljšanja razumijevanja problema invaliditeta i mobilisanja podrška za dostojanstvo, prava i dobrobit osoba s invaliditetom. Također, nastoji se povećati svijest o dobiti koja će proisteći iz integracije osoba s invaliditetom u svakom aspektu političkog, društvenog, ekonomskog i kulturnog života.”

Istina, teška su vremena, borimo se između pandemije, golog opstanka, opstojnosti države, ali mora se živjeti i truditi da se živi normalno. Da se brinemo o sebi, ali i onima nemoćnima, osobama sa posebnim potrebama, osobama s invaliditetom.
I te “nenormalne” pojave su normalna, nažalost i sve češća okolnost u ljudskom društvu.
Društvo koje ne vodi dovoljno brige o tim, ranjivim grupama
svoga stanovništva ne može uspjeti, nekako nije realno!

Niko, niti pojedinac niti sama država nije dužna činiti ono što nije u mogućnosti, ali ako se te mogućnosti, ma kolike one bile, uskrate, ili pronevjere onda je problem, i tu je zamjerka i tu je grijeh!

Prava osoba s invaliditetom i svih drugih osoba sa posebnim potrebama, nisu nečija dobra volja, to je osnovno ljudsko pravo, propisano Božijim pa i svjetovnim zakonima.

Negdje je to poslovna obaveza, negdje ljudska dužnost!

I sva društva svijeta otkad je “registrirana” ljudska humanost, uređena su po ovim principima, prava i dužnosti između ljudi različitih sposobnosti i mogućnosti!

Nekada ne možemo pomoći, ali važno je i ne odmoći!
Svako ne umije podstaći, ali važno je i ne ponižavati i ne sažalijevati!
– Između sažaljenja i suosjećanja – biramo suosjećanje i ono je pohvalno uvijek dobro došlo!

“Odreknite se života sa samosažaljevanjem u zamjenu za život sa svrhom.”

(Mostarski.ba/Razija Maksumić)