Piše: Faruk Kajtaz
U svom zadnjem priopćenju za javnost HNS BiH je „najoštrije osudio nerealne, maksimalističke zahtjeve svih onih političkih aktera zbog kojih je otežano usuglašavanje nacrta zakonskih rješenja“. To, smatraju u HNS BiH, „ima za posljedicu da još uvijek nisu usvojeni reformski zakoni potrebni za otvaranje pregovora sa EU“.
Dobro, ali kako to izgleda u realnosti? Izvan vrlo uskih okvira ovakvih političkih pamfleta, koji se uporno i dosljedno recikliraju?
Za početak…nimalo minimalistički!
Ukoliko je bilo ko u FBiH imao ili još ima nekakve…nazovimo ih „maksimalističke ciljeve“ po principu otvorene ucjene (uzmi ili ostavi!), te blokade formiranja vlasti (cijeli jedan mandat!?) – onda je to bio – upravo HNS BiH!
Da bi to bilo moguće prvo je ostvaren „politički detant“ sa SNSD-om i Miloradom Dodikom (tzv. neprincipijelna koalicija) i to na način da niko nikoga ne dira, te da svi najvažniji zahtjevi HNS BiH idu isključivo prema Sarajevu, ali ne i prema Banja Luci.
Zato je Komšić „nelegitiman“, a potpredsjednik entiteta RS nije, iako se biraju na isti način – voljom većine!?
Kada je dovoljno armiran ovaj savez, te dodatno ojačan strateškim savezom na nivo BiH po pitanju…recimo, CIK-a ili Ustavnog suda – onda je „otvoren front“ prema Sarajevu. Prvo prema SDA, pa onda nakon kratkog zatišja izazvanog euforijom, zbog (nametnutog) formiranja vlasti u FBiH i sa pogubljenom „Trojkom“.
U takvoj vrsti odnosa i uz obilatu pomoć vlasti u Zagrebu za koju je sve to postalo neproglašeno, ali stvarno unutarnje pitanjem – svako se ponašanje izvan očekivanja HNS-a doživljava unaprijed kao – nerealno ili maksimalističko. Bez obzira da li dolazi sa desnog ili lijevog probosanskog ili bošnjačkog političkog spektra.
HNS odnosno HDZ uopće ne zanima ko će popustiti pod pritiskom – ljevica ili desnica? – važno je samo da se ostvare svi zacrtani ciljevi. Nikšić ili Izetbegović? Koga briga…važno je da prođe ono što je planirano i zacrtano.
Odnosno da se entitet FBiH na mala vrata i pod krinkom nekakvog „europskog puta“ detaljno rekonstruira u skladu sa željama HNS BiH i bez diranja u bilo kakve druge „nelogičnosti“ kako u entitetima – tako i na nivou države. Čak ni u Ustav!
E sad’ kako je Dejtonska BiH državno-pravi zakon spojenih posuda, jasno je da bi se na ovaj način neki „fini balansi“ itekako poremetili i zato sve ide tako teško.
Zapravo to fino balasiranje je već itekako narušeno zadnjim odlukama u izbornoj noći Visokog predstavnika…ali ni to za HNS i HDZ – nije bilo dovoljno!?
Na taj način i uz malu pomoć prijatelja HDZ BiH je praktički dobio „kontrolni paket“ za svako buduće formiranje vlasti u FBiH, tako da su politički apetiti itekako porasli.
Postali – maksimalistički!
Iz te vrlo ugodne i komotne pozicije HDZ i HNS sada misle da mogu diktirati šta ih je volja. Pa i uslovljavati načine realizacije kapitalnih (američkih) investicija…recimo!?
Opet ucjena i maksimalizam! Ili nova (naša)plinska firma ili ništa?
I mogli bi HDZ i HNS, realno, sve to (opet) zaustaviti zahvaljujući „alatu“, koga vrlo zanimljivo nema u drugom entitetu!? (jak Dom naroda) da nije američkog faktora, kome je otezanje i uslovljavanje „Južne interkonekcije“ – bila samo kap, koja je prelila čašu.
Naime, SAD su odavno očekivale da se HDZ BiH vrati na fabričke postavke što se tiče SNSD-a i Dodika, a što je najvjerovatnije i bilo dio „paketa“ kada je dogovaran „poguranac“ od strane OHR-a i nagodnog Christiana Schmidta.
Na ovaj način Dragan Čović pravi gotovo istu stratešku grešku, kao nekada Bakir Izetbegović! Misli da može ući u otvoreni sukob sa Amerikancima i iz njega izaći kao pobjednik. Ostati u šemi sa Dodikom od koga se Amerikancima diže kosa na glavi, te dobijati dalje koncesije „na časnu riječ“ i ojačan podrškom iz Zagreba, koje kao što se može zaključiti iz zadnjih izjava premijera Plenkovića – ne manjka.
Barem trenutno.
I onda, nakon svega – „one druge“ optuživati za nerealnosti i maksimalizam. Okrenuti pilu naopako i samo pričakati da se očekivano dogovodi samo od sebe. Da neko popusti.
Maksimalno!
