Piše: Faruk Kajtaz
Grčki bog „sretnog trenutka“ – Kairos prošao je tik pored BiH i svjetlo na EU semaforu je konačno promijenilo boju. Prešlo iz crvenog i žutog u zeleno!
Dobili smo toliko očekivano otvaranje pregovora o pridruživanju. Osam godina nakon zvanične aplikacije.
I dok političari i optimistički nastrojeni analitičari slave ovaj događaj kao istorijski dan za BiH valja biti pošten pa priznati kako „zelenog svjetla“ teško da bi bilo da nije vanrednog stanja u Evropi.
Novog miješanja karata nakon ruske agresije na Ukrajinu, ali i otvorenih pretenzija Rusije prema Balkanu, gdje se Moskva itekako instalirala u vremenima kada je EU spavala i balkanskim liderima držala stroge demokratske lekcije.
Pronašao je Putin svoje vjerne partnere u Beogradu, Banja Luci, Podgorici i još ponegdje u regiji, pa je…eto trebalo što prije smisliti neku novu strategiju nastupanja. Čak i ukoliko to podrazumijeva da bi EU agende trebali provoditi neki od najboljih Putinovih prijatelja – poput Milorada Dodika!
Sada, odjednom…eto može sve i više ništa nije tako zakovano kao što je bilo.
Svima se gleda kroz prste, te je logično i da se isti princip primijeni i na BiH. Samo otvaranje pregovora suštinski ne znači puno toga, osim što se šalje politička poruka o izvjesnim namjerama, koje tek trebaju biti ispregovarane i provedene.
Dakle, manje-više „futur treći“, osim ukoliko još neki ratni sukob u Evropi još malo požuri diplomate i stratege.
Svaki dublji odnos EU i BiH će imati pravog smisla samo i ukoliko se odustane od dosadašnje politike „promatranja i očekivanja“ da dejtonski retardirana državna struktura „uradi domaću zadaću“, jer ovakav ustavno-pravni sistem BiH može samo… kad-tad proizvesti samo neku novu krizu i ništa više.
Evropi Balkan i BiH trebaju, zbog geopolitike, a BiH treba EU kao poželjni put preko koga se može doći do složene, ali puno normalnije i demokratskije države. To je ta interakcija, koja bi mogla dati nekakve opipljive rezultate.
Sve ostalo je samo teško zavaravanje i suštinsko puhanje u jedra etno-nacionalnim politikama, koje su u ovakavim okolnostima „pojele“ sav politički sadržaj u kome je građanin sveden tek na „pripadnika konstitutivnog naroda“. Sada se još mogu okolo hvalisati i nekakvim velikim koracima naprijed prema Evropi.
Ostajanje samo na formi i bez diranja u sadržaj (ustavne mehanizme) suštinski samo jača proruske političke opcije, poput Dodika i daje im dodatno vrijeme za novo razvlačenje i čekanje povoljnog trenutka.
BiH, jednostavno, ne može ući u bilo kakvu EU sa Ustavom kao dijelom mirovnog sporazuma, kome je osnovni cilj bio samo zaustavljanje rata.
Što prije se – i mi i Evropa – riješimo tog nerealnog očekivanja…tog mita, sve će krenuti boljim, ali i bržim tempom.
Pod uslovom da to svima odgovora…ali to je već neka sasvim druga priča…
