Hutova tvrđava je utvrđeni grad iz osmanlijskog perioda na području općine Neum, BIH. Hutovski grad je u literaturi poznat i pod imenom Hadžibegov grad Hutovu. Najtjesnje je vezan za ličnost Mehmed bega Rizvanbegovića koji je 1802.godine postavo prvi i bio jedini kapetan Hutovske kapetanije do 1832.godine. To je posljednja osnovana kapetanija u BIH. Teritorijalno je obuhvatala mjesto Hutovo i okolna sela. Nastala je kao rezltat borbe oko vidoške stolačke kapetanije u porodici Rizvanbegović.
Naselje Hutovo se nalazi u blizini krajnjeg sjeverozapadnog dijela Popovog polja, tzv.Donjeg polja, gdije ponire rijeka Trebišnjica. Hutovski grad nalazi se na jugozapadnoj strani iznad naselja, podnožju brda Gradine, na prevoju Prešjeci 472.m nadmorske visine kroz koji prolazi cesta Neum Stolac
Masivna okrugla kula, kasnije okružena zidinama, postojala je 1714.godine kao derbend kula u stolačkoj kapetaniji. Posada od 7-8 derbendžija čuvala je klanac, put i ubirala carinu. U periodu od 1795-1802.godine posadom u kuli zapovijedavo je Hadž Mehmed-beg kao aga. Dio poreza kojeg su plaćali nevesinjski Vlasi bio je u njegovim rukama . On je pretvorijo pomenutu kulu u utvrđenje prije nego što je kapetanija u Hutovu odvojena od vidoške kapetanije, tj. 1802.godine Na dvije kamene ploče, od osam postavljenih na raznim mjestima u gradu, spominju se 1796. i 1806.godine.
Hadži Mehmed beg Rizvanbegović, zvan Hadžibeg ili Hadžun, sin je stolačkog kapetana Zulfikar bega Rizvanbegovića. U XVIII.vijeku porodica Rizvanbegović je preuzela Vidošku kapetaniju od stolačke porodice Šarić.
Kad je započevo Hercegovački ustanak 1875.godine, osmanska vojska je zaposjela utvrđenje u Hutovu. U jednom od napada ustaničkih četa pod vođstvom don Ivana Musića, na grad je bačena vatra i spaljeno je sve što je bilo od drveta. Grad je napušten u vrijeme Hercegovačkog ustanka 1875-1878.godine.
Grad je u osnovi napravljen peterougao. Dužina grada je oko 70 metara a širina od oko 50.metara na istočnom dijelu do 30.metara na zapadnom dijelu. Grad ima 9 kula Bedemi oko grada su tako planiski izgrađeni da je svaki dijelić mogao biti branjen vatrenim oružjem iz kula koji su različitih osnova. Izvana negdje na polovini visine kula je red konzola iznad kojih su se nalazile puškarnice. Ispod krova su slijepe arkade koje završavaju oštrim lukom. Iznutra je prostor kula oun malih otvora koji su služili kao puškarnice na svim nivoima. Pored toga, ima u zidovima mnogo malih niša kao i mjesta za loženje vatre. Sva manja udubljenja su oivičena kamenim tankim pločama, a veći otvori bolje klesani kamenom. Mnoge od puškarnica su imale kamene polopce tako da su sakrivene sa vanjske strane. Dovratnici, i doprozornici od malobrojnih prozora, koji su do danas ostali na kulama su bili od monolitnih kamenih greda.
Sa unutrašnje strane sjeverni, zapadni i južni bedem su bili u donjem dijelu ojačani cijelom dužinom od visine puškarnica. Uz bedem bio je niz cijelom dužinom od visine puškarnica. Uz bedem bio je niz prostorija. Hodna linija se nalazila iznad njih i donje se dolazilo prilaznim stepenicama kojih je moralo biti više jer su kule prekidale hodnu liniju. Uz istočni bedem je dograđeno 5 manjih prizemnih prostorija i dvije na sprat. Vjerovatno su u tim prostorijama živili članovi posade.
Unutar grada je jedan bunar u sjeveroistočnom uglu i jedna cisterna. Jedna cisterna se nalazila van zidina. Oko južnog i zapadnog zida bio je još početkom XX.vijeka vidljiv jarak.
Na raznim mjestima u gradu bile su postavljene kamene ploče visoke od 1-0.5 m, oko 0.50 m široke i 0,25.m debele, na kojima su bila uklesana neka od božijih imena. Po narodnom predanju, natpisi na hutovskoj tvrđavi dokaz su pravcu Hadžibegovoj obitelji hutovskoj i dan danas drže da su ti natpisi tajanstvene moći protiv zmija i tvrde da do danas još niko nije vidio zmiju u hutovskoj tvrđavi.
(FB/Bossna)
