1941. – Esad Jogić, bosanskohercegovački novinar i književnik. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu Prijedoru. U Zagrebu 1984. je diplomirao na Grafičkom fakultetu. Time postaje prvi diplomirani grafički inžinjer u BiH. Učlanjen je u Društvo hrvatskih književnika. Objavio je oko 10 knjiga. Objavljuje prozne i poetične tekstove u listovima, revijama i književnim časopisima poput: Republika, Večernji list, Hrvatsko slovo, Glas Koncila, Smib, Behar, Most – The Bridge. Njegova djela su prevedena i na druge jezike. Trenutni živi i radi u Zagrebu.
1941. – Tatjana Ljujić-Mijatović, bosanskohercegovačka političarka rođena u Sarajevu. gdje je stekla osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. 1964. godine postala je inžinjer poljoprivrednih nauka na Univerzitetu u Sarajevu. Na Univerzitetu u Beogradu 1982. godine stekla je titulu magistra nauke iz oblasti pejzažne arhitekture, a 1986. godine u Sarajevu je odbranila doktorsku disertaciju. Svoju političku karijeru započela je 1990. godine kao član Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, a od 1992. do 1996. godine bila je član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Danas živi i radi u Sarajevu.
1994. – Akcija oslobađanja Vijenca. No, 11.Maja 1994. će ostati u doživotnom pamćenju svih stanovnika lukavačke i susjednih općina, ponajprije onih koji su trpili najviše nepravde sa ovoga uporišta. Iznenađenje je bilo potpuno, jer je malo ko vjerovao u osvajanje ove tvrđave. Akciji oslobođenja Vijenca su prethodile desetodnevne pripreme. Niti jedna sitnica nije prepuštena slučaju. Sa sjeverne strane su jurišale jedinice 212.bosansko oslobodilačke brigade i jedna mješovita četa 117. brdske brigade dok su sa južne strane nastupale jedinice 119. muslimanske i dijelovi živinickih osa. Najviše tereta u ovoj akciji su podnijeli vojnici 212. brigade i to njezine 2., 4. i 6. čete. Prvi vod 6.čete se prvi probio i zauzeo Kapu. Heroji ove bitke su Senahid Alibašić, komandir ovoga voda, i Šefik Hamustagić Kuvajt (babo mu radio 8 mjeseci u Kuvajtu, pa ga tako prozvali).
2017. – Umro Safet Halilović, bivši državni ministar za izbjeglice i raseljena lica, rođen 1951. godine u selu Orahova kod Gradiške. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet političkih nauka (FPN) u Sarajevu. Na ovom fakultetu je magistrirao i doktorirao. Krajem rata 1995. godine postaje direktor Bosanskog kulturnog centra u Sarajevu, a naredne godine je izabran za poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH (FBiH). Halilović je od 1998. godine još četiri puta bio izabran u Parlament FBiH, ali se svaki put odrekao poslaničkog mandata zbog funkcije u izvršnoj vlasti. U izvršnu vlast ulazi kao ministar za obrazovanje, nauku i informisanje u Vladi Kantona Sarajevo, a od 2001. godine postaje član političkog vrha Federacije BiH – prvo kao potpredsjednik, a potom i kao predsjednik entiteta. Početkom 2003. godine postaje ministar civilnih poslova u Vijeću ministara BiH, a nakon četiri godine imenovan je i za državnog ministra za ljudska prava i izbjeglice. Nakon isteka ministarskog mandata 2012. godine postaje poslanik u federalnom parlamentu.
U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.
(Mostarski,ba)
