Rijeka Neretva se probija kroz neprohodnu bosanskohercegovačku šumu. Očaravajuće plavo-zelene boje, proteže se 225 kilometara od duboko unutar Dinarskih Alpa do Jadranskog mora – na nekim mjestima nestaje u podzemnim kanalima prije nego što se ponovo pojavljuje u bujajućim izvorima.
Jedna od najhladnijih rijeka na svijetu, dom je jedinstvenih ekosistema i nebrojenih rijetkih vrsta, od glavatica i žutih mukača do neuhvatljive čovječije ribice – slijepih daždevnjaka koji žive u riječnoj mreži pećina.
Ali ovo bi se brzo moglo promijeniti. Rijeka je, kao i mnoge širom svijeta, ugrožena branama. Prema Centru za životni okoliš, bosanskohercegovačkoj organizaciji za zaštitu prirode, predloženo je više od 50 hidroenergetskih projekata duž rijeke i njenih pritoka, od kojih je skoro polovina planirana za gornji tok, koji je do sada ostao divlji i netaknut.
Ove brane bi mogle naštetiti ne samo rijeci i njenim stanovnicima već i širem okolišu koji ovisi o ovom jedinstvenom plovnom putu.
U Ulogu, selu na Neretvi, možete vidjeti potencijalna razaranja iz prve ruke. Hidroelektrana od 35 megavata sa branom visokom 53 metra je u poodmakloj fazi izgradnje: oboreno drveće nižu se uz obalu rijeke, praveći put za ono što će postati akumulacija, a pristupni putevi za kamione za drvosječe i građevinska vozila usiječeni su kao ožiljci kroz šumoviti pejzaž rijeke, piše CNN.
Upravo ovdje, uzvodno od gradilišta, više od 60 naučnika iz 17 zemalja okupilo se u junu na događaju pod nazivom „Sedmica nauke na Neretvi“. Većina je tamo otputovala kao samofinansirajući volonteri, ujedinjeni u zajedničkom cilju: da spase Neretvu.
“Oni žele da nam pomognu da spasimo ovu izuzetnu rijeku,” kaže Ulrich Eichelmann, izvršni direktor Riverwatcha i koordinator kampanje Save the Blue Heart of Europe za zaštitu balkanskih rijeka. “To je vjerovatno jedna od najraznovrsnijih i najvažnijih rijeka u Evropi, a istovremeno je i najugroženija.”
Okružena branama
Evropa ima riječni pejzaž s najviše prepreka na svijetu, s više od milion barijera, od brana do drugih vrsta smetnji kao što su brodovi i slično, prema istraživačkom projektu EU. Ovo se odrazilo na divlje životinje, jer jedna od tri slatkovodne vrste ribe prijeti izumiranje.
Ali, Neretva je uspjela ostati relativno netaknuta, njegujući zdrav ekosistem, uključujući ono za što naučnici vjeruju da bi moglo biti jedno od posljednjih područja mrijesta ugrožene mekousne pastrmke.
“To je vjerovatno jedna od najraznovrsnijih i najvažnijih rijeka u Evropi, a istovremeno je i najugroženija,” rekao je direktor Riverwatcha Ulrich Eichelmann.
Upravo je ova smeđa riba neupadljivog izgleda dovela Kurta Pintera, slatkovodnog ekologa, čak iz Beča u Austriji u svom retro narandžastom kamperu da proučava rijeku. Koristeći tehnike kao što je elektro ribolov – proces koji stvara električno polje u vodi da privuče ribu prema mreži – i uzorke DNK iz okoliša, on se nada da će pronaći dokaze o vrstama koje žive i mrijeste se u gornjoj Neretvi i njenim pritokama, što će im ojačati argumente protiv predloženih hidroenergetskih projekata.
Brane i svi oblici i veličine hidroenergetskih projekata mogu ugroziti riblje vrste jer blokiraju ili ometaju prirodnu migraciju riba, objašnjava on. U prirodnom riječnom sistemu, ribe se obično mrijeste u uzvodnim područjima, a hrane se i pare nizvodno.
“Ovaj otvoreni sistem je zaista važan za migriranje riba u područja gdje imaju vrlo visok reproduktivni uspjeh”, kaže on. Predložene brane duž toka Neretve poremetile bi ciklus razmnožavanja pastrmke i, doveli bi već ugroženu vrstu do izumiranja.
Iako je gubitak jedne vrste razoran, uticaj ne prestaje tu. „Ako izvadite ribu iz ove rijeke, to će uticati na okolno okruženje, okolne kopnene vrste“, kaže Pinter.
Tokom Sedmice nauke na Neretvi nisu zabrinuti samo stručnjaci za ribu. Postoje stručnjaci koji proučavaju slijepe miševe, gljive, leptire i medvjede, između ostalih. Svi vjeruju da bi hidroenergetski projekti mogli imati strašne posljedice po više životinjskih vrsta.
„Sve je povezano“, kaže Eichelmann, objašnjavajući da se mulj od izgradnje nakuplja na koritu rijeke, ubijajući mala stvorenja poput dagnji koje filtriraju i čiste vodu. Kako voda postaje prljavija, pogođene su biljke i životinje u rijeci i duž njenih obala. A priroda rijeke znači da se zagađenje ne može obuzdati: „Ono što radite maloj rijeci, radite također većoj i na kraju sve to radite i okeanu“.
Kompletan tekst je na linku
