U srcu hercegovačkog planinskog prostora, između dubokog kanjona Neretve, prostranog Nevesinjskog polja i visoravni Morina, smjestio se Crvanj – osamljena planina čiji krajolici osvajaju svojom ljepotom, prostranstvom i osjećajem potpune slobode.
Njegov najviši vrh, Zimomor, nalazi se na 1.920 metara nadmorske visine. Ime ovog vrha, prema jednom narodnom tumačenju, povezano je s ekstremnim vremenskim uslovima koji vladaju na njegovim visovima – oštrim zimama i velikim ljetnim vrućinama. Upravo zbog otvorenog planinskog prostora, vjetrovi ovdje slobodno struje, dodatno naglašavajući surovost, ali i posebnost ovog područja, piše Radiosarajevo.ba
Crvanj je uglavnom građen od krečnjačkih stijena trijaske i jurske starosti, a dugotrajno djelovanje vode oblikovalo je njegov prepoznatljivi kraški reljef. Vrtače, udoline, kamenite zaravni i travnati grebeni čine pejzaž koji se neprestano mijenja, dok se voda u velikoj mjeri gubi u dubinama krečnjačkog masiva.
Ljepotu Crvnja kroz objektiv zabilježio je fotograf Boris Trogrančić, čija galerija donosi pogled na jednu od posebnih, a često nepravedno zapostavljenih planina Hercegovine.
Ipak, ova planina nije samo carstvo kamena. Njene padine prekrivaju šume hrasta i bora, a na višim predjelima smjenjuju se prostrani pašnjaci i otvoreni travnati prostori. U sjevernom podnožju Crvnja nalazi se i Uloško jezero, čije vode preko potoka Jezernice otiču prema Neretvi.
Posebnu čar Crvanj otkriva s vrha Zimomora, odakle se pružaju impresivne panorame okolnih planina. Na horizontu se smjenjuju Prenj, Velež, Visočica, Treskavica, Lelija i Zelengora, dok se prema istoku otvaraju široka prostranstva visoravni Morina. U daljini se mogu prepoznati i obrisi Zelengore, Volujka i Durmitora.
Crvanj možda nije među najposjećenijim planinama Bosne i Hercegovine, ali upravo se u tome krije dio njegovog šarma. Daleko od gužve i užurbanosti, pruža drugačiji doživljaj planine – onaj u kojem dominiraju tišina, beskrajni vidici i osjećaj slobode.
(Mostarski.ba)




