Dan kada je Mostar prodisao: Heroji oslobodili veliku teritoriju

Tri je sata ujutro, 30. juni 1993. godine. U zoru je počela epska operacija Armije Republike Bosne i Hercegovine (41. Smtbr, 42. i 48. bbr., Sb “Nevesinje” i “Šargan”) i MUP-a s ciljem deblokade Mostara koji se još od 9. maja nalazi pod opsadom HVO i HV – svaki dan gine na desetine civila na istočnoj strani, bez vode, hrane, lijekova. U totalnoj blokadi je oko 55.000 građana.
Kada je opstanak bio upitan političke i vojne strukture Republike Bosne i Hercegovine u Mostaru odlučile su početi sa deblokadom grada na Neretvi. U tom trenutku nisu imali plan B u slučaju neuspjeha ali je operacija planirana pažljivo, taktički do najsitnijeg detalja.
Nevjerovatan herojski podvig pokazala je tog jutra grupa boraca kada su naredbom iz Konjica preko Bjelimića, planine Crvanj, Nevesinjskog polja, planine Velež i Podveležja dopremili 13 tovara municije do Mostara na konjima.

Municiju dopremili na konjima

Tokom izlaska iz Mostara morali su proći liniju Vojske Republike Srpske dok su 13 konja uspjeli pronaći u Konjicu gdje su utovarili municiju a zatim se vratili nazad. Stigli su u Mostar i predali opremu komandi 41. Smtbr koja je koristi u akciji 30 juna.

Jedinice su trebale odrediti vod najboljih boraca za ovu akciju, određena je struktura naoružanja, način ishrane, mjesto okupljanja boraca (iz Fabrike duhana do SDK/Zalika), ko će dovesti borce na krajnju tačku – Atomsko sklonište Zalik. Za napad je planirano šest vodova od oko 30 boraca. Zanimljivo je da komandanti koji su pripremili vodove nisu znali, zbog velike tajnosti, cilj napada, vrijeme. Također niti vojnici iz vodova.

Pripreme za napad

Kada su već pripremali se za akciju borci Armije RBiH ušli su u zonu odgovornosti bjelopoljske bojne HVO, analiziraju stanje te raspored njenih pripadnika da bi obavještajni organi 4. korpusa pripremili i dali sve podatke o stanju i rasporedu jedinica HVO na pravcu napada. Na osnovu ovoga, komanda korpusa je pripremila ciljeve napada, te regulisala kojim snagama i pravcima ih napasti.
Određeni su vodiči za uvođenje naših jedinica u zonu odgovornosti HVO, u dubinu od nekoliko kilometara, do komande HVO, vatrenih položaja oruđa za podršku. Komanda korpusa je, također, u bjelopoljskim selima uvezala i odredila povjerljive osobe, patriote, koji će raditi na prihvatu i uvođenju naših jedinica u dubinu prostora HVO. Oni su, pored svega, i borbeno učestvovali u ovoj operaciji.

Operacija počinje napadom na jako uporište HVO, kasarnu “Tihomir Mišić” u Sjevernom logoru. Sjeverni logor biva zauzet, uz pogibiju komandanta Hujke i još nekoliko naših boraca.
Naših oko 200 boraca, računajući i snage iz Bijelog polja, napada na nekoliko pažljivo izabranih tačaka napada: komanda, vatreni položaji artiljerije, interventna jedinica, logistička baza, linija odbrane prema Vojsci Republike Srpske. Za nekoliko sati je sve riješeno; HVO je razbijen, uz mnogo gubitaka u ljudstvu, zarobljeno je 145 bojovnika, te zaplijenjena velika količina municije, oruđa, oružja, opreme, hrane…

Mostar je prodisao

Oslobođen je prostor od Sutine do Salakovaca, kao i veliki dio Raštana, hidroelektrane Mostar i Salakovac. Jedinice iz Mostara se spajaju sa bataljonom Armije RBiH iz Drežnice. Mostar je povezan s Jablanicom i tako i ostatkom slobodne teritorije.

Mostar je prodisao.

U akciji oslobađanja bjelopoljske kotline, u sadejstvu s ostalim jedinicama ARBiH i MUP-a, učestvovali su i naši Nevesinjci predvođeni komandantom Miralemom Jugom. Linije odbrane prema HVO preuzima Samostalni bataljon “Nevesinje”.

Sjećanje na heroje

U ovoj operaciji za našu slobodu svoje živote dadoše Nevesinjci: Hakija Čolić, Mirsad Ćehić, Ramiz Ćorić, Enver Hajdarović, Senad Omerika, Meho Šendro i Nazif Šito.

U tekstu su korišteni podaci iz knjige “Mostar i 4. korpus Armije RBiH u odbrambeno-oslobodilačkom ratu u periodu 1992-1995, -sjećanja-“, S. Budaković Tetak.

(hayat.ba)