Odlazak Džordža Čuvala (George Chuvalo 1937 – 2026), koji je preminuo 12. septembra 2026. godine u Torontu na svoj 89. rođendan, gubitak je koji je duboko odjeknuo ne samo u svijetu boksa, već i na našim prostorima, odakle je vukao svoje ponosne korijene.
Iako rođen u Kanadi, u njegovom stilu borbe i životnom prkosu prepoznavao se onaj prepoznatljivi, nesalomivi hercegovački mentalitet.
U čast ove istinske legende, posvećujemo mu ovaj osvrt.
Svjetska sportska javnost oprašta se od čovjeka koji je redefinisao pojam ljudske izdržljivosti. Za fanove širom svijeta on je bio George Chuvalo, kanadski šampion i teškaš koji se borio u zlatnoj eri boksa. Za ljude s naših prostora, on je bio i ostao naš Jure Čuvalo, sin Stipana i Katice, dvoje skromnih hercegovačkih iseljenika iz okolice Ljubuškog (mjesta Proboj i Grljevići), koji su trbuhom za kruhom otišli u Kanadu i radili teške poslove u mesnoj industriji.
Iako je odrastao na ulicama Toronta, Jure nikada nije zaboravio odakle je potekao. Genetski kod tog kršnog hercegovačkog kraja kao da se pretočio u njegovu legendarnu boksersku konstituciju. U 93 profesionalna meča protiv monstruma kakvi su bili Muhammad Ali, Joe Frazier i George Foreman, niko ga nikada nije uspio oboriti na pod. Primio je hiljade udaraca, ali njegovo koljeno nikada nije dotaklo platno.
Njegov prvi meč sa Alijem 1966. godine ušao je u historiju. Nakon 15 rundi brutalnog rata, dok je Ali morao u bolnicu jer je urinirao krv, Jure je izjavio rečenicu koja najbolje opisuje njegov duh: “Ali je otišao u bolnicu, a ja sam sa suprugom otišao na ples”. Sam Muhamed Ali je priznao da je Čuvalo bio najtvrđi i najotporniji protivnik s kojim se ikada susreo.
Ipak, najveće i najteže borbe Jure nije vodio u ringu. Život ga je izvan konopaca udario snagom koju nijedan bokser nije imao. Doživio je porodičnu tragediju biblijskih razmjera – izgubio je tri sina i suprugu pod naletom ovisnosti o drogama i samoubistava. Svaki običan čovjek bi se predao, ali ne i Čuvalo. Ponovo je stao na noge, preusmjerio svoju neopisivu bol i decenijama obilazio škole, držeći predavanja mladima o štetnosti droga.
Njegova životna priča bila je inspiracija za snimanje serijala filmova o Rocky koji su proslavili Sylvestera Stallonea.
Njegov rodni kraj mu to nikada nije zaboravio. Kada je 2009. godine posjetio Ljubuški, primljen je s najvećim poštovanjem, a u njegovu čast je 2011. godine podignut i bronzani spomenik u ovom gradu, kao vječni podsjetnik na čovjeka koji je bio veći od života.
Preminuvši tačno na svoj rođendan, zatvorio je krug života onako kako je i boksao – dostojanstveno, ponosno i do posljednjeg zvona. Otišao je tiho u Torontu, ali njegova priča o čeličnoj bradi i još čvršćem srcu živjeće vječno, kako u Kanadi, tako i u njegovoj ponosnoj Hercegovini.
Počivao u miru, šampione.
(Mostarski.ba)
