Babice imaju veoma zahtjevan posao. Babice trudnicama pružaju savjete, te ih uče o pravilnoj ishrani, disanju, kretanju, dojenju i sa još mnogo malih stvari koje izgledaju bezazleno, a trudnicama, kasnije mamama budu od velike pomoći.
Emira Žujo, babica u Kantonalnoj bolnici “Dr. Safet Mujić”, Mostar
Emira Žujo rođena je u Mostaru. Poslom babice se bavi 40 godina. Emira je predsjednica Komora primalja/babica Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Jedan od ljepših poziva koje možete izabrati jeste poziv babice. One su te koje pomažu trudnicama tokom samog čina poroda, ali su tu i nakon poroda. To su one žene koje vam vaše dijete po prvi put stave na vaše grudi. Žene koje su podrška i koje treba slušati na porodu. Međutim, njihova spasonosna umijeća daleko nadmašuju pružanje pomoći pri porođaju. Babice edukuju, osnažuju i osposobljavaju žene da vode zdrav život i ostvare svoje pravo na seksualno i reproduktivno zdravlje. U najtežim situacijama ove hrabre žene nikad ne odustaju niti od jedne majke. S njima prolaze porođaj, smijeh, suze, bol i žrtvovanje. Porodile su na hiljade djece i imaju jedno od najboljih i najzahtjevnijih zanimanja. U ovom broju časopisa Roditelj razgovarali su sa Emirom Žujo, babicom na odjelu ginekologije Kantonalne bolnice „Dr. Safet Mujić“ u Mostaru. Sa Emirom smo razgovarali o njenom radu i radu njenih kolegica.
U nastavku Vam donosimo intervju časopisa Roditelj sa Emirom.
Koliko je babica zaposleno u Kantonalnoj bolnici?
Kod nas u Kantonalnoj bolnici radi 16 babica, a 5 radi u rađaoni. O svim mojim kolegicama mogu reći samo riječi hvale, bilo da rade sa porodiljama ili u rađaoni. Maksimalno se posvećujemo svakoj trudnici sa savjetima koji su u našem domenu.
Koliko je zahtjevan posao jedne babice i šta je Vama bilo presudno za odabir ovog poziva?
Ja sam jedna od najstarijih babica na odjelu. Iz svog dugogodišnjeg iskustva mogu da kažem da je potrebno voljeti svoj posao. Kad sam se odlučila da moj poziv bude babica, presudio je prvi susret sa porođajem. To je osjećaj koji se ne može opisati. Ne postoje riječi koje mogu da opišu jedno takvo stanje, taj prvi susret sa zdravim plačem bebe i majke koja ima ogromnu snage volje da donese svoju bebu na ovaj svijet. Naš posao nije samo u rađaoni, već i van nje i mnogo prije poroda. Tu smo da našim trudnicama pružimo savjete te da ih učimo o pravilnoj ishrani, disanju, kretanju, dojenju i sa još mnogo malih stvari koje izgledaju bezazleno, a trudnicama, kasnije mama budu od velike pomoći.
Da li imate neku anegdotu vezano za događaju u rađaonu?
U rađaoni je bilo i tužnih momenata, ali više radosnih. Dešavalo nam se da majka na izmaku snage i kaže “nemam više snage, ne mogu ja ovo”. I tu nastupaju babice koje ohrabruju i podržavaju trudnice i ponekad da ih relaksiramo i ohrabrim kažem „možeš ti ovo, nećemo se „biti“
Kompletan tekst je na linku
