Faruk Kajtaz blog/ “Berbe” 1993. i 1994.: Da nije zbog “lošeg vina”?

Piše Faruk Kajtaz

Regionom je ovih dana prostrujala, naoko, bizarna vijest. Jedan je bivši zatvorenik, naime, objavio knjigu svojih „zatvorskih sjećanja“ u kojoj se prisjetio i kako je iza dobro zaključanih vrata zatvora – pravio vino!?

Kako prenose mediji, njegova knjiga govori o „razdoblju zabrane konzumiranje alkohola“ u zatvoru. Da bi zatvorenik, sebi i svojim utamničenim prijateljima, malo olakšao zatvorske dane došao je na ideju da od „par kilograma stolnog grožđa – napravi vino“… izvještava dobro upućeni izvještač iz Zagreba.

Priča bi, osim „priznanja“ o kršenju strogih zatvorskih protokola (za što bi sigurno bio kažnjen da je zatvorska uprava znala), bila na neki svoj uvrnuti način i „simpatična“ da nije par jako „nezgodnih detalja“.

Naime, taj bivši zatvorenik nije odležao u zatvoru, zbog neke finansijske prevare, sobraćajne nesreće ili nekog drugog „uobičajnog“ krivičnog djela.

Bivši zatvorenik, Valentin Ćorić, je pravosnažno presuđen za vrlo ozbiljne ratne zločine!?!

Ćorić je samo jedan od šestorice političkih i vojnih lidera ugašene “HR HB”, koje je Haški sud osudio na ukupno 111 godina zatvora, zbog zločina počinjenih nad Bošnjacima 1993. i 1994. godine.

Nakon što je krajem 2017. godine, tada već i službeno – ratni zločinac Valentin Ćorić osuđen na 16 godina zatvora, ovaj bivši zapovjednik vojne policije HVO-a je ostao u sudskom pritvoru u Ševeningenu i nije bio upućen na izdržavanja kazne u neku treću državu.

Slobode se dokopao 2019. godine i to nakon dvije trećine odslužene kazne, ali uz “stroge mjere”. Ćoriću je tako zabranjeno, između ostalog: nošenje oružja, pristup svjedocima, istupanje u medijima, kao i politički angažman.

Da ne bude nikakve zabune o tretmanu Ćorića i njegovom „ugledu“ i pored toga što je presuđen za ratne zločine najbolje svjedoči i podatak da je knjiga nazvana “In vino libertas” („U vinu je istina“ op.aut.) promovirana u centru Zagreba i to u Društvu hrvatskih književnika!?

Bez obzira šte se Ćorić pokušao pokriti ovom bizarnim pričom o pravljenju vina iza zatvorskih rešetaka (što neodoljivo podsjeća na biblijski motiv o Isusovom pretvarnju vode u vino) ovaj događaj je samo dobro smišljeni plan za realtivizaciju Haške presude i svođenje cijele te priče na nekakav bizaran detalj.

Estradizaciju Haškog suda, marginalizaciju jedne važne presude, pa samim time i ratnih zločina…te na kraju krajeva – viktimizaciju i vrijeđanje žrtava.

Ovakav ležeran odnos prema presuđenim ratnim zločinima i zločicima u Hrvatskoj nije nikakava velika novost. Ćorić je samo zadnji u nizu onih koji se i pored presude za ratne zločine opet javno promoviraju kao uzorni građani, domoljubi i veliki vjernici, (slučaj Kordić), dok se razlozi njihovih presuda samo ovlaš pominju.

Kao neka usputna fusnota…prekrivena finom prašinom planiranog zaborava.

„Križ“ koga su kao pravi domoljubi – morali nositi. Ući u taj „nesretni rat“ – kako se uobičajilo tvrditi u pokušajima relativizacije zločina počinjenih u vrijeme sukoba HVO-a i Armije RBiH.

Izuzev nekih manjih NVO organizacija bez stvarnog utjecaja u Hrvatskoj – zemlji članici EU – praktički ne postoji bilo kakvo suočavanje sa uzrocima i što je još važnije posljedicama „avanture“ Zagreba u BiH.

Nema priče o logorima, rušenjima, proterivanjima i etničkim čišćenjima, ali zato ima ovakvih trivijalnih priča. Ima i proglašavanja Starog mosta „hrvatskom kulturnom tradicijom“, pa zašto bi onda jedna ovakva alkoholna epizoda iz Den Haaga morala bilo koga čuditi?

Ko zna…možda je sve, ipak, zbog „lošeg vina“…od „par kila stonog grožđa“? Zna od njega…glava zaboliti…pa u “parelelnoj stvarnosti” vidiš i ono za što ti se samo čini da je “postojalo”.

Tekst preuzet sa autorovog bloga

(Mostarski.ba)