Faruk Kajtaz blog: Igra vatrom: Hoće li Dodik baciti upaljač?

Piše: Faruk Kajtaz

Svaki put kada mu zagusti Milorad Dodik izvede, sada već dobro poznati i više puta oprobani stari trik.

Zaprijeti strogo kontroliranom entitetskom skupštinom…usvoji nekakav „papir“ u formi zakonskog prijedloga (bilo šta)… ali i ostavi dovoljno vremena da bi se mogao „goditi“ sa strancima… čija ovlaštenja i nadležnosti u BiH, navodno otvoreno „negira ili omalovažava“!?

Na taj način… sada već ozbiljno načeti Dodik želi – prije svega, kupiti vrijeme i pokazati svoju navodnu odlučnost, iako se već iz govora njegovog tijela, a još više iz povišenog tona rafalnih rečenica potaknutih nerovoznom logorejom dade itekako zaključiti da mu je – „voda došla do grla“.

Taj svoj stari trik Dodik još može izvoditi samo jer odanom skupštinskom većinom (ili bolje reći „sljedbom“) upravlja poput njemu voljenog Vladimira Putina. Do kraja autoritarno i bez ikakvih pokušaja da se stvari sagledaju iz realnog, a ne priželjkivanog ugla gledanja.

Iako može upravljati vlastitom „Pretorijanskom gardom“ kako ga je volja, Dodik, ipak negdje u dubini svoje političke duše itekako zna da je to samo kako-tako dobar argument za pregovaranje, ali ne i nešto što je lako izvodivo… bez velikih problema.

Ponajviše po njega samog i aparat koji mu vjerno služi!

Zato uvijek postavi nekakav rok do koga se treba kao „nešto dogoditi“. Kao i u ranijim situacijama Dodik uvijek ostavlja vrata odškrinuta kako bi one kojima otvoreno prijeti “natjerao” da pregovaraju s njime i time mu dadnu legitimitet.

To je teorija, koja stoji iza Dodikovog ponašanja. Stvarnost je poprilično drugačija, jer je Mile već “pročitana knjiga”!

Revolveraš, koji je previše puta prijetio da će izvući revolver iz korica, ali to nije učinio! Na početku, to je zaista imalo određenog efekta, ali nakon tolikog broja „ćoraka“, malo je onih koji su spremni povjerovati da je ovoga puta ozbiljan u svojim namjerama.

Da će ići do kraja…

Svojim iracionalnim ponašanjem, Dodik stalno svuda oko sebe sipa benzin i prijeti da će izvući upaljač i zapaliti sve naokolo. Problem je samo što bi u toj vatrenoj buktinji kojom prijeti, prvo izgorio upravo on sam.

Zato i glumi lažnu snagu, a zapravo moli da pregovara.

Misli da će jakim riječima preokrenuti tok događaja. Vratiti se u dobro uhodanu kolotečinu, koju kontrolira na daljinski.

Ne razumije da je vrhunac njegove prave moći odavno prošao i da sada ima samo dvije opcije: da se „pokrije po ušima“ i pristane na činjenicu da opasna politika, koju je provodio nije dala očekivane rezultate… ili da zaista baci taj prokleti upaljač kojim prijeti!

Zapali sve oko sebe, ali i izgori na lomači vlastite propale politike…

Zapalit ćeš me znam na kraju priče

Zapalit ćeš me znam

Na tvojoj presvetoj

I svijetloj

Lomači

Koja

U

Tebi

Eto

Već

Niče

(“Poruka” Mak Dizdar – odlomak)