Faruk Kajtaz blog: “Isplivali detalji”… krivi smo mi!

Reći će vam da je kriv pomahnitali bilder-kriminalac na steroidima…“sud“, koji očigledne opasnosti nije uzeo za ozbiljno ili neki pripadnik policije koga istraga tek teba otkriti, a koji je nasilnoj i pomahnitaloj zvijeri odao lokaciju, gdje se krila nesretna žena. I tako je osudio na smrt!

I sve će to biti samo dijelovi jedne te iste navodne „skandalozne informacije“, nakon što su – kako se to već uvriježilo javno reći ili čak objaviti!? – „u javnost isplivali detalji“.

Prava i jedina istina je da je najveći krivac – sama država i njen očito nefunkcionirajući sistem!

Da je sistem funkcionirao kako je to određeno – zakonima i Ustavom – nesretna žena, koja je ritualno smaknuta pred očima bezdušne internet rulje danas bi bila još živa, a nasilnik bi odavno bio iza rešetaka. Onemogućen da bilo kome nanese zlo.

Možemo sada samo protestovati do bola i pričati strašne priče sa drhtavom rukom preko usana. Skrušeni i zabrinuti. Tražiti strožije kazne i analizirati „razloge“, ali je problem u nama samima! U našem naopakom shvatanju države i njene uloge.

Država, naime, nije servis povlaštene ili silom nametnute elite, koja može živjeti izvan zakona i za koju – „pravila ne važe“. Samo zato jer su moćni i znaju ljude. Jer imaju utjecaja i novca. Jer nekoga ko se pita – „drže za muda“.

Radi se o strukturalnom „bugu“, koji je planski i odavno instaliran unutar našeg životnog i društvenog „operativnog sistema“. Virusu, koji djeluje s namjerom da nam pruži iluziju da je većina stvari na svom mjestu i da će sve biti „uglavnom dobro“.

Najgore od svega je što je jedan dobar dio ovdašnje javnosti pod pritiskom „jakih“ nacionalnih tema i etničkih pitanja cijelu tu priču „popušio“. Iz te letargije blaženog neznanja i narkoze budimo se samo kada se dogodi neka tragedija, koja je opet – samo posljedica naopako postavljenih stvari.

Ovdje se ne radi o nekakvom strašnom incidentu, već o tragediji u čijem smo građanju učestvovali i svi mi. Ili barem oni, koji su instalirali i stalno njeguju naopaki sistem vrijednosti. Podobnosti, a ne sposobnosti. Korupcije kao načina razmišljanja i djelovanja, a ne pravne države.

Našeg pristajanja na puzajući sistem rastakanja bilo kakvih vrijednosti modernih društava uz izgovore da nam treba „čvrsta ruka“ i „pravi vođa“.

Reakcija na ovu nezamislivu bol mora biti nova svijest, a ne (nužno i samo) nove kazne. Papir trpi sve i nove kazne mogu biti više puta uvećane i postrožene, ali ko će ih i kako provoditi? Rješenje nije ni u novom nasilju (koje rađa nasilje) već u našem prihvatanju da moramo biti puno odgovorniji i da moramo težiti boljem, a ne pristajati na priču, kako je – čovjek čovjeku – vuk.

Jedno od rješenja je u empatiji i izlasku iz začaranog kruga mržnje, koja se planski podgrijava i gaji pod okriljem sveprisutnog otrovnog nacionalizama. Sve dok državu doživljavamo kao „samoposlugu“ iz koje uzimamo ili pak krademo samo ono što samo nas zanima – stvari će ići od lošeg prema gorem. I neće biti „zaštićenih“…

Zato… samo na trenutak zatvorite oči i zamislite da živite u logičnoj i moderdnoj državi u kojoj zakoni važe za sve…u kojoj policija i sudovi nisu u službi oligarhija! Državi u kojoj se poštuju talenti i znanje, a ne stranački planovi za zapošljavanja.

U kojoj najveće „zvijezde“ nisu sumnjivi tipovi sa bijesnim autima – viškom konjskih snaga pod habom i manjkom mozga. Spremni na najteža djela, jer znaju da su zaštićeni k'o lički medvjedi.

Zamislite…samo na trenutak, a onda (po)razmislite šta možete učini da jedan takav „san“ postane java. I ne…nemojte misliti da to nema smisla, jer se ništa neće promijeniti samo zato, jer ste zabrinuti i jer vas je strah!

You may say I'm a dreamer

But I'm not the only one

I hope someday you'll join us

And the world will be as one…