Faruk Kajtaz blog: Jasno je k'o dan: Milorad je ko Radovan!

Piše: Faruk Kajtaz

Još do prije nekoliko mjeseci raznorazni „stručnjaci i analitičari“ su nas uvjeravali da radije vjerujemo njihovim šupljim procjenama ponašanja i djelovanja Milorada Dodika – nego svojim očima i ušima!

Glavna teza tih navodno dobro obaviještenih zvaničnika i javnih osoba je bila da je Dodik zapravo retoričar i taktičar, koji pravi puno buke okolo, ali da iza svega toga ne stoje nikakve… do kraja konkretne namjere.

Tvrdilo se i da je Dodik samo vješt politički trgovac, pa čak i da nije nikakav nacionalista (!?), jer nacionalizam samo koristi da bi riješio svoje probleme i pridobio birače.

Događanja u zadnjih nekoliko dana pokazala su koliko su ovakve tvrdnje bile apsurdne ili čak možda namjerno pogrešno protumačene! S jasnim ciljem da se Dodiku dadne vremena i prostora da provede započete procese i obesmisli ideju državnosti BiH.

Koristeći mehanizme, koji mu stoje na raspolaganju ili pak činjenjem dalje opstrukcije putem tzv. „povratka na izvorni Dayton“.

Svi mehanizmi ranog upozorenja u slučaju Dodika i njemu odanih ljudi su jednostavno zakazali i to ne zato jer nije bilo dovoljno jasnih signala, već zato jer su se oni namjerno pogrešno tumačili. Sve u nadi da će se Dodik umoriti ili da će jednostavno prestati.

Takva nadanja pokazala su se kao čista politička fantazmagorija, obzirom da ih je Dodik doživljavao onakvima kakvi jesu: kao slaba i zakašnjela. Bila je to obična politička i diplomatska kamilica. Čak i onda kada se prijetilo crnim listama bez ikakvih konkretnih posljedica.

Ali stvari su se konačno okrenule. Doduše, jako kasno, ali bolje je ikada, nego nikada.

Da se Dodika na pravi način upozorilo još prije nekih 4-5 godina sve bi sada bilo puno lakše. Ovako prilike su se maksimalno zakomplikovale, a Dodik je našao svoje međunarodne političke sponzore, koji ga – svako iz svojih razloga podržavaju.

Viktora Orbana tu zanima ekonomija i status regionalnog lidera i to je podrška, koja neće dugo potrajati.

Puno opasnije su riječi Aleksandra Vučića i njegovih emisara na skupovima u Banja Luci, kao i otvorena diplomatska podrška iz Moskve od strane Vladimira Putina. Sve se čini da se stausi Kosova i entiteta RS dovedu u istu ravan.

Zato ne treba čuditi to što je predsjednik entiteta RS prelazio s riječi na djela. U konačnu realizaciju svojih odavno datih obećanja! U to ne treba imati nikakve sumnje.

Prelazi iz faze korak-po-korak u fazu politike svršenog čina.

U toj funkciji je i usvajanje Izbornog zakona RS-a u entitetskoj skupštini, ali i cijeli niz drugih poteza, koji ne ostavljaju previše prostora za tumačenja ili pregovaranja.

Na sceni je tvrda politička ucjena i otvorena prijetnja miru kao u olovnim vremenima Karadžića, Plavšićke ili Koljevića i Krajišnika! Ista matrica i narativ…samo nekoliko decenija kasnije.

Dodik je krenuo na put sa koga ni za njega, ali ni za BiH – nema povratka. On je svoj izbor napravio. Svjesno i namjerno. Sada su na redu oni koji bi se tome trebali suprostaviti.

Domaći… a posebno strani! Da ne bude opet… kasno…