Faruk Kajtaz blog/Jin i Jang: Kako je Aljbin “spasio Acu” i kome sve to odgovara!

Piše Faruk Kajtaz

Kada mu je to najviše trebalo – u vrijeme dok se njegova piramida vlasti, moći i utjecaja opasno počela ljuljati pod naletom naglo probuđene građanske svijesti u Beogradu i Srbiji – predsjedniku Srbije, Aleksandru Vučiću je pomoć stigla iz…Prištine!

Kosovski premijer Aljbin Kurti je, naime, odlučio policijom uvesti u vlast opštinske zvaničnike u dijelovima Kosova sa srpskom većinom, a na osnovu rezultata održanih lokalnih izbora. Te izbore tamošnje srpske stranke su na nagovor ili bolje reći naredbu Beograda, mahom bojkotovale, želeći im oduzeti legitimitet.

Tako je doslovno u sekundi u srbijanski, regionalni, pa i evropski medijski prostor uplivala nova kriza, koja je dobrim dijelom „progutala“ priču o masovnim protestima u Beogradu. Protestima, koji su (za)prijetili da potpuno razgolite, te razmontiraju Vučićevu godinama brižljivo građenu skalameriju hibridne demokratije.

Vučić je nakon novih nemira na sjeveru Kosova mogao opet mogao klizeći uletjeti sa političkim narativom u kome se najbolje snalazi…krizu koja eskalira…prava nezaštićenih i golorukih Srba…i naravno ogromni i iracionalni mit o Kosovu koga valja braniti pod svaku cijenu

Zašititi (još jednom) „kolijevku Srbije“.

Na nabačeni „centaršut“ Kurtija – Vučić je u maniru rasnog strijelca odlučno skočio i zabio oštru, ali fino plasiranu loptu u „nebranjeni ugao mreže“. Opet je u sedlu, opet može da nastupa po odabranim medijima i susreće se sa međunarodnim zvaničnicima bez previše neugodnih pitanja o razlozima protesta velikih protesta u Beogradu.

Kosovski mit je pojeo realnost neuogodnih beogradskih protesta!

U cijeloj ovoj zbrci i strci najvažnije pitanje nije šta je učinio ili će tek činiti Vučić, jer su njegovi stavovi o Kosovi itekako dobro poznati (vječna kriza do „povoljnog trenutka“), već zašto mu je izlaznu strategiju omogućio, niko drugi do – kosovski premijer?

Njegov na papiru „najveći politički neprijatelj“?

Zaista je teško povjerovati u teoriju da Kurti nije bio svjestan kakvu to uslugu čini Vučiću kreirajući novu krizu na Kosovu i kakve signale šalje međunarodnoj javnosti sa kadrovima sukoba vojnika KFOR-a i lokalnih Srba. Pa, ipak je to…nimalo mudro i državnički – učinio!?

Dva su moguća razloga: Ili je Kurti loše procijenio „tajming“ i mjesto događaja pokušavajući da u vrijeme protesta „ugrabi sjever Kosova“ ili je to planski i svjesno uradio kako bi spašavajući svog „najvećeg političkog neprijatelja“ – pomogao samom sebi!

Naime, puno je razloga zbog čega su Vučić i Kurti „ruka i rukavica“. Politički JIN i JANG.

Kada se makne sva ta priča oko pregovora, ZSO-a i ultimatuma, na stolu ostaje politički pragmatizam lidera, koji u pravilu imaju puno širu političku sliku od njihovih loklanih podržavatelja i sljedbenika.

U pitanju je mamac zvani „Otvoreni Balkan“ – politički projekat, koji pod krinkom nekakve „saradnje“ želi zapravo na mala vrata i bez formalnog diranja u granice ozvaničiti i provesti projekat favoriziranja velikodržavnih projekata pod krinkom eurointegracija.

Ne…ne treba biti veliki mudrac da bi se zaključilo kako priča sa Otvorenim Balkanom ne odgovara samo Beogradu, već i Prištini. I ono najvažnije…odgovara i Tirani!

Kada se tako sagledaju stvari, onda političko spašavanje Vučića od strane Kurtija itekako ima smisla, jer je Otvoreni Balkan sa njim već uveliko dogovoren i dobrim dijelom „uglavljen“. Velika je nepoznanica šta bi se sa tim projektom koga itekako favorizira vlast u Albaniji dogodilo da Vučić „sjaši s vlasti“ u Srbiji!

Osim toga i Prištini odgovara da u Beogradu stoluje političar koga mogu lako „targetirati“ kao nekakvu ozbiljnu prijetnju, a ne neka nova demokratskija vlast, koja bi imala puno više kredibiliteta, pa bi samim time (o)značila i ozbiljniji pregovarački problem za Kurtija.

Micanje Vučića (u ovom trenutku) ne odgovara niti „strancima“, jer su previše političkog kapitala i vremena uložili u njega i različite „procese“.

Ucjenjeni i slabi Vučić sa „milionom rupa“ im itekako više odgovara od neke nove vlasti, koja nije – moguće ucjenjena ili kompromitovana „ruskim utjecajem“. Vule ima da završi šta je obećao i zato je (između ostalog) još politički živ. Spašen!

Zato je i stigla ruka pomoći Kurtija iz Prištine, a Vučićeva je ruka, zauzvrat – krenula prema…Zelenskom!

Na velikom skupu u Moldaviji, Vučić je (ako je to kome slučajno promaklo) napravio najveći otklon Srbije od Moskve i Putina!? Pružajući ruku ukrajinskom predsjedniku „na marginama skupa“ srbijanski predsjednik je „na mala“ vrata uveo itekako veliku promjenu u srbijanskom stavu prema ratu u Ukrajini. To pravnici zovu „konkludentna radnja“. Nije rečeno, ali se jako dobra zna šta se mislilo…

Šta se može…svaka se podrška na kraju plaća, jer u politici i diplomatiji – nema „besplatnog ručka“.

A nakon ručka i infuzije iz Prištine, slabi Vučić, koga će otklon od Rusije i ruka pružena Zelenskom dodatno oslabiti u očima srbijanskih rusofila – idealni je partner za postojeće ili neke nove aranžmane. Otvoreni Balkan ili šta se sve svjetska (zapadna) diplomatija dosjeti.

Preuzeto sa autorovog bloga