Piše: Faruk Kajtaz
Upravo održani izbori u Srbiji razotkrili su i to do kraja i definitivno dvije stvari: prvo…Vučićeva nomeklatura vlasti je čisti hibridni režim, koji se ne libi od korištenja baš SVIH alata za o(p)stanak na vlasti i drugo…glavni međunarodni sponzor Vučićevog Beograda je Putinova Rusija!
Izbori su bili samo katalizator i svojevrsni geopolitički test za Vučića, koji se konačno morao odrediti „na koju stranu preteže“ ili narodski rečeno…“u koju nogu hramlje“. Iako želi ostaviti utisak da je u slučaju Srbije moguća strategija „i Zapad i Rusija“, te “i Kosovo i EU”…malo ko mu je nakon izbora spreman u to povjerovati.
Praktički sve ono na čemu Zapad insistira kao na mogućim preduslovima za priključenje Srbije EU manipulator Vučić je ignorisao, dok je – kako se može zaključiti iz izjava najviših zvaničnika države – čvrsto (o)stao uz Rusiju. Ili bolje reći nije se niti micao sa pozicija na kojima je godinjama stajao, samo je Zapad ovoga puta nastupio malo tvrđe i odlučnije.
„Morali“ su, ranije, da vole i onog ko ih neće!
Javno zahvaljivanje Rusiji na obavještajnim informacijama o mogućim protestima opozicije u Beogradu („novi Majdan“) svakako nije slučajno i pokazuje da je Vučić sada odabrao stranu, bez obzira što se još trudi ostaviti drugačiji dojam šaljući signale o mogućem ponavljanju izbora u Beogradu.
Međutim, suština problema nije u beskrajnom nizu izbora, koji odgovaraju Vučiću i njegovoj „ruskoj ekipi“, već u načinu na koji se to čini. Ili još preciznije rečeno…u kakvoj se političkoj atmosferi sve to skupa odvija.
Ta dobro režirana predstava.
SNS i Vučić mogu svaki dan ići na izbore i biti sigurni da će ostvariti odličan rezultat sve dok je on taj koji određuje pravila, vrijeme i mjesto. Sve dok su pravila tako postavljena da opozicija služi samo za javno marginaliziranje i plašenje vlastitih sljedbenika nekim imaginarnim „izdajnicima Kosova“.
Sve dok je neokrznuta medijska mašinerija SNS-a, koja je vrlo čudan, ali i efikasan konglomerat javnih i nazovi privatnih medija. Suludih televizija i revolveraških tabloida.
Insistiranja na izborima u takvim okolnostima i prilikama, zapravo, je samo navođenje vode na mlin Vučića i SNS-a.
Oni su zarobili državu i baš ih je briga šta o tome misli opozicija.
Oni imaju javne novce, kredite, dobro uvezanu strukturu, međunarodne sponzore, autobuse…i Dodika koji uvijek uskoči kada zatreba…i to debelo naplati.
Poštenih izbora u Srbiji zato neće – niti može biti sve dok se ne oslobodi država i dokine hibridni režim, koji je do zadnjeg detalja prepisan iz Rusije. Načelna demokratija i višestranačje…tržišni okvir ekonomije, ali i jedna stranka s liderom na čelu, koja je usisala sve oko sebe.
Ima i vlast i svoju projektovanu „opoziciju“.
Ona prava opozicija je u svemu tome samo otužni dekor ili mala neugoda za vladajuće. „Unutrašnji neprijatelj“ za javno prozivanje i sotoniziranje. Jedina razlika između Rusije i Srbije je u tome što glavni opozicionari (još) nisu u zatvorima.
Srbija zato treba istinske promjene „unutar sistema“, jer se Vučić neće promijeniti! Bez obzira na njegova obećanja ili najave.
Nakon godina jalovih nagovaranja i vjerovanja da Vučić kao jedno priča, a drugo radi (kao i Dodik), Zapad je konačno (možda i prekasno) shvatio da je to bila samo „politička navlakuša“, kako bi se dobilo na vremenu i stvari dovele do tačke sa koje nema povratka.
Hibridni režimi, koje stoji Moskva…teško padaju na izborima!
