Faruk Kajtaz blog/ U dubinama “grada sunca”: Od rata navijača, do kulturnih ratova…

Piše Faruk Kajtaz

Zvanično neproglašen, ali itekako stvaran „rat“ odvija se iza scene u Mostaru o čijim posljedicama se javnost uredno izvještava na društvenim mrežama i portalima željnim jeftinih senzacionalističkih „klikova“ (trikova).

Sve je u igri: od prijetnji vatrenim naoružanjem do uhođenja, „tajnih operacija“ i upotrebe dronova!? Ukoliko to niko do sada „nije primjetio“ ili to ne želi reći u Mostaru već neko vrijeme traje otvoreni rat navijačkih grupa, koje podržavaju HNK Zrinjski i FK Velež!

Zar je to tako teško priznati i suočiti se s time?

Ritualno se kradu navijačke zastave i transparenti, teren zasipa kiselinom!? upada se u stanove!? dok policija samo rutinski bilježi događaje i činovnički suho saopštave činjenice, koje i bolje upućeni u cijelu tematiku moraju na neki način dešifrirati.

Ili da se poslužim parafrazom jedne davne reklame…Mostar ima veliki problem…ma koliko to nadležni o tome šutjeli!

Na sreću sve ovo (do sada) ostaje samo na jako povišenim tenzijama u gradu i uznemiravajućim događajima i vijestima, ali šta ukoliko sve preraste u nešto ozbiljnije? Šta ukoliko u ovom besmislenom navijačkom ratu, ne daj Bože, neko bude ozbiljnije povrijeđen ili čak strada?

Misle li o tome nadležni dok ili šute ili sriču štura saopštenja sa puno riječi i malo pravog sadržaja? Organi reda, ali i vlasti moraju izaći i stvari nazvati pravim imenom, umjesto što neuvjerljivo šute ili pak zauzimaju jednu od dvije strane.

Grad i policija moraju pokazati da zakon vrijedi za sve i da će se provoditi. Bez izuzetaka ili bilo kakvih dodatnih pojašnjenja ili relativizirajućih, ali…

U suprotnom sve bi se, u jednom trenutku, itekako moglo oteti kontroli i prerasti u nešto puno veće i opasnije od međusobne krađe zastava i transparenata.

„Rat navijača“ u Mostaru nije čisto navijački fenomen, mada u tome ima te ikonografije, koja nije samo ovdašnja specifičnost. I neki drugi gradovi širom svijeta se bore sa istim ili sličnim problemima poteknutih običajima subkulturnih grupa, ali konkretnim problemima iz bliže ili dalje prošlosti.

U cijeloj ovoj gorkoj priči itekako ima i ovdašnje politike ( i to ne samo lokalne!), koja godinama i uporno gura problem pod tepih i od stabla ne želi vidjeti cijelu jednu šumu.

Problem je i u našim lokalnim nadmudrivanjima i taktici da komšiji crkne krava. Vječitim prepucavanjima oko jednih te istih problema i odustajanju da se realnosti sagledaju pravim očima. Nažalost rat navijača je jednim dobrim dijelom i rat više verzija Mostara, koji nije suštinski i dubinski ujedinjen, nego je samo našao svoj najmanji zajednički sadržalac za koegzistenciju.

Stvari se na prvi pogled čine normalnima i uobočajnima, ali nisu!

Pravi problem je u dubini ovdašnjeg podijeljenog društva. U dvjema stvarnostima, istinama i verzijama jednih te istih događaja. Ono što nedostaje je istinsko suočavanje na činjenicama i nama samima.

Kakvi smo zaista, a ne onakvi kakvima se želimo predstaviti…

Zbog svega toga, Mostar je plodo tlo za sve vrste javnih sukobljavanja: od ratova navijača do kulturnih ratova. Grad je to koji iza svoje lijepe prirodne fasade… sunca, zelenila i rijeke turista krije još uvijek mnogo nezatvorenih pitanja ili pak nekih novih, koja se samo gomilaju.

Rat navijača je samo javna manifestacija ovdašnjeg nezdravog društevnog stanja. Jedne socijalne patologije za koju se godinama ne nalazi pravi lijek. Možda i zbog toga što je neki u ovom gradu itekako dobro žive od podjela.

Starih i novih. Stvarnih ili namaštanih….dobro skrivenih, ali itekako realnih kada se poput nabreklog bolnog čira rasprsnu po živom tijelu grada.

I zato…najbolje će biti da svi skupa „spustimo loptu“, ali neko mora početi da bi drugi nastavili…u međuvremenu…dobrodošli u “Džunglu”!

Tekst preuzet sa autorovog bloga