Faruk Kajtaz blog/Zelensky dobro zna šta priča o “sukobima na Balkanu”

Piše Faruk Kajtaz

Izjava ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog o vrlo mogućem ruskom izvozu nestabilnosti i izazivanju oružanih sukoba na Balkanu kako bi se skrenula pažnja sa ruske agresije na njegovu zemlju neke je iznenadila, a druge začudila.

Mene je, moram priznati, ova izjava – obično dobro informiranog ratnog predsjednika jedne velike evropske države – zabrinula!

Možda ovom izjavom Zelensky zaista samo nastoji vratiti fokus Zapada na rusku agresiju na njegovu zemlju, ali pažljivija analiza izrečenog u kontekstu jasno utvrđenih činjenica i procesa (koji nisu od juče) bjelodano ukazuje da tu itekako – ima istine.

Naime, pokazalo se kako „rusko tajno oružje“ nisu nikakve nove rakete ili nuklearni kapaciteti kratkog i srednjeg dometa, već vješti izvoz političkih i vojnih kriza uz granice NATO saveza ili pak svjesno potpirivanje starih sukoba na kojima je kolektivni Zapad politički i na svaki način „tanak“…poput Bliskog istoka. Izraela i Palestine.

Tvrdnja Zelenskog kako su mogući ratni sukobi na Balkanu na poticaj Rusije i to, prije svega, u Moldaviji i BiH ima samo jednu „slabu tačku“.

Ukrajinski predsjednik o mogućim sukobima na Balkanu tako govori „pro futuro“…kao događajima, koji će se tek zbiti i tu je – svjesno ili ne – u krivu.

Sukobi na Balkanu su se već dogodili!!

Naravno, radi se u srbijanskoj paravojnoj akciji u Banjskoj na Kosovu, koja je izvedena u „najboljem stilu“ Wagnerovog priručnika za izazivanje kriza i ratova po svijetu: Od Gruzije i Krima, do Afrike i Bliskog Istoka.

Dobro naoružana „ekipa“ poslana na Kosovo je imala puno šire i opasnije planove od onoga što se na kraju dogodilo i to prije svega, jer je ova akcija, najvjerovatnije, obavještajno provaljena, prije nego što se dogodila, pa su Kosovari imali dovoljno vremena da se organizuju i pripreme. O tome se već ranije pisao na ovom blogu…

Na kraju se sve završilo tek sa nekoliko mrtvih glava i više ranjenih, ali se pravi razmjeri i ciljevi ove akcije, zapravo, kriju od šire javnosti. Svima je u sada interesu da se nakon (geo)političkog razobličavanja Rusije i Srbije i njihovih (pravih) ciljeva na Balkanu – malo „stane na loptu“.

Ipak, podatak iz Washingtona o najvećem gomilanju srbijanskih trupa na granici sa Kosovom neposredno pred „Banjsku“ jasno govori da su mogući sukobi trebali biti puno širi i opasniji, ali su na vrijeme – osujećeni.

Kako je ovaj geopolitički momentum na Kosovu potrošen, te više nema nikakvog faktora iznenađenja ili pokušaja da se nešto ozbiljno izvede dok Zapad pritišće Prištinu, logičan nastavak ruskih aspiracija za ratnim sukobima na Balkanu su: Moldavija i BiH!

U Moldaviji, praktički, djeluje od svijeta nepriznata „ruska exklava“, koja bi mogla biti dobra osnova za „zakuhavanje sukoba“ i ona to već jeste…ali prava opasnost leži malo južnije!

Unutar „južnog krila“ NATO saveza. U BiH.

Osnovni problem srpsko-ruske paravojne akcije na Kosovu, koja je trebala zapaliti jug Srbije i sjever Kosova bilo je uvođenje paravojnih trupa na teritoriju Kosova sa ljudstvom i vojnom opremom. To se na kraju pokazalo i kao najveća slabost akcije, jer se takva vrsta pokreta ljudi i tehnike nije mogla izvesti bez ostavljanja tragova.

Primjer mogućeg izazivanja nemira u BiH zato je puno bliži „krimskom scenariju“, gdje je „referendum o nezavisnosti“ bio tek politički okidač za početak vojnog uplitanja i angažman – prvo paravojnih, a kasnije i regularnih ruskih trupa. Kako u pripremi „refereduma“ – tako u kasnijoj – okupaciji i pripojenju.
Baš zato, Dodik svako malo prijeti referendumom, ali za razliku od srpskih avanuturista na Kosovu i ruskih planera on ne mora „uvoditi“ nikakve posebne snage u BiH, jer raspolaže sa – istina nevelikim, ali dovoljnim kapacitetima da „odbrani samoproglašenu nezavisnost“.

Za početak, pa da onda u sve uvuče i Srbiju i „dobrovoljce“ iz Rusije.

Referendum je zato ugaoni kamen Dodikove politike, koga on namjerno proicira u dalju budućnost (2030.!?), iako bi nešto takvo mogao izvesti – koliko sutra! Protesti na „entitetskim granicama“ su samo proba ili upozorenje da bi se nešto takvo moglo dogoditi.

Ne treba biti naivan. Dodik je izvršio sve neophodne predradnje za mogući referendum i sukobe, koji bi izvjesno uslijedili. Od političkih, preko obavještajnih…do paravojnih. Pitanje je samo hoće li ih i kada upotrijebiti i to, prije svega, za ruske interese desetabilizacije „mekog trbuha“ Evrope i NATO saveza?

Odgovor, možda, stigne puno jako brzo. Nakon nove – skore Dodikove posjete „šefu“…Vladimiru Putinu!

U Mostaru bi kazali: Dibu danbu, a vipra se vašspa!

I got my finger on the trigger

But I don't know who to trust

When I look into your eyes

There's just devils and dust…

(Mostarski.ba)