Upoznajmo BiH/ Općina Gacko

Geografski položaj

Gacko je naseljeno mjesto i sjedište istoimene općine u sjeveroistočnoj Hercegovini, Bosna i Hercegovina. Graniči sa općinama: Foča, Kalinovik, Nevesinje i Bileća.

Općina Gacko zauzima površinu od 736 km2 i ima oko 11.000 stanovnika.

Nadmorska visina grada je 940 m što uslovljava umjereno kontinentalnu klimu sa hladnim zimama i toplim ljetima. Smješten je uglavnom na Gatačkom polju ispod visoravni Ponikve. Ovdje je nastalo prvo vještačko jezero u BiH, Klinje, nazvano po toponimu Klini, mjestu na kome je “uklinjeno”. Površina jezera je 26 hektara. Akumulirano je od 1891. do 1896. izgradnjom kamene lučne brane, prve ove vrste na Balkanu.

Stari naziv za Gacko bio je “Metohija”, po hercegovačkom izrazu za izuzetno loše vrijeme, obzirom na to da je klima u Gacku karakteristična sa teškim, dugim i snjegovitim zimama i izuzetno niskim temperaturama tokom cijele godine.

Gatačko polje

Gatačko polje je prostrani geomorfološko-hidrografski kompleks kraškog polja, smješten u Dinaridima. Prostire se na površini od oko 60 km2, dinarski je izduženo (24 km) i iznimno visoko (dno na 840 m nadmorske visine). Smješteno je između planina Bjelašnica i Lebršnik.

U principu se dijeli na dvije površine, Veliko i Malo polje, sa najvećim brojem kraških obilježja. Veliko se dalje dijeli na Gornje i Donje polje.

Kroz polje teku ponornice Gračanica i Mušnica, koje polje povremeno i plave. Jedino veće naseljeno mjesto je Gacko. Blizu polja su planina i prijevoj Čemerno (Gacko) sa morskim razvođem, izvorište Trebišnjice, Klinje jezero, kao i nacionalni park “Sutjeska”.

Pripada slivu rijeke Trebišnjice koja predstavlja veoma složen sistem nadzemnih i podzemnih voda. Rijeka potiče od dva toka iz Lebršnika i Čemernog: jedan tok pod imenom Mušnica, teče od istočne ka zapadnoj granici Gatačkog polja, prolazi kroz jezero Klinje, te naselja Avtovac, Gacko, Srđevići, Bašići, Drugovići, Kula i Branilovići (pod raznim imenima zbog njene ponorne prirode). Drugi tok, pod imenom Gračanica, teče od Čemerno planine ka Gatačkom polju, gdje se spaja sa Mušnicom blizu Srđevića.

Klimu pomenutog područja odlikuju duge i oštre zime sa niskim temperaturama. Od davnina stočarstvo je zastupljeno kao primarna ekonomska djelatnost ovog područja.

U polju su registrovane: 2 vrste riba, 129 vrsta ptica, 20 vrsta vilinih konjića i 274 floralnih vrsta. Kraški fenomeni su: Gareva pećina i meandri temporarnih kraških rijeka.

Pronađene su velike zalihe uglja (niskokalorični lignit) i koriste se za Termoelektranu Gacko. Ova eksploatacija je i najveća potencijalna opasnost za ekologiju polja.

Jezero Klinje

Klinje je najstarije vještačko jezero na Balkanu, sagradili su ga Austrougari davne 1896. godine za potrebe navodnjavanja Gatačkog polja. Kamena lučna brana i danas predstavlja arhitektonsko čudo i ljepotu gradnje. Klinje se nalazi na preko 900 metara nadmorske visine, a okruženo je četinarskom šumom i prelijepom prirodom.

Jezero Klinje nastalo je u vrijeme austrougarske okupacije, a ime je dobilo po toponomu Klina koji se nalazi u Gatačkom polju. Nastalo je po završetku izgradnje kamene lučne brane „Klinje“ koja je trajala između 1891. i 1896. godine. Za vezivanje kamenih blokova od kojih su sačinjeni zidovi brane, korišten je pepeo lave sa vulkana Vezuva, u Italiji. Brana koja je pravljena za potrebe navodnjavanja Gatačkog polja, je prva lučna brana na prostoru bivše Jugoslavije.

Jezero je površine oko 26 hektara i zapremine 1,7 hm³ vode. Ovo akumulaciono jezero se vodom napaja iz rijeke Vrba, Dramešinka i Žanjevica. Jezero je popularna ribolovačka i izletnička lokacija.

Historija

Grad se u historijskim izvorima prvi put pominje u ljetopisu popa Dukljanina oko 1150. godine kao oblast koja je ulazila u sastav župe Podgorje, dok ga dubrovački pisani izvori navode od 1278. godine. Prvi tragovi naseljenosti datiraju još od starog paleolita, što svjedoče tragovi nađeni na lokalitetima Ružina pećina. Na tim područjima postoje tragovi naseljenosti od strane Kelta, a kasnije i Rimskog carstva. U svojoj burnoj historiji, ovaj grad je mijenjao gospodare: kod Gacka je, 1276. godine, srpski kralj Dragutin pobijedio svog oca, kralja Uroša I, i nakon toga došao na prijestolje, poslije sloma Dušanovog carstva ušlo je u sastav Bosanskog kraljevstva, a 1465. godine pada pod vlast Osmanlija, dok odlukom Berlinskog kongresa, u ovaj kraj ulaze austrijske trupe 1878. godine.

Nacionalni spomenici u Gacku

Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Gacko se nalaze sljedeći spomenici:

“Crkva svetog Nikole u Srđevićima” (graditeljska cjelina),
“Džamija u Kazancima (džamija Osman-paše Kazanca)”,
“Džamija u Pridvorici” (mjesto i ostaci historijskog spomenika),
″Stari grad Ključ i Ključka džamija (Džamija Ajnebeg deda, Džamija ključkih kapetana ili Starica) sa haremom u Ključu″

Crkva svetog Nikole u Srđevićima

Godina nastanka Crkve sv. Nikole u Srđevićima nije tačno utvrđena, ali je izvjesno da je sagrađena prije 1598. godine. Sagradili su je gatačke vojvode Srđevići ili njihovi srodnici Trkovići.

Vojvode Trkovići se povezuju sa crkvom kao njezini ktitori, a njihova grobnica nalazi se nedaleko od crkve, na drugoj strani sela zvanom Vrtina. To je zajednička grobnica trojice gatačkih vojvoda, Radoja, Petra i Ivana Trkovića, čija su imena zapisana na tri pritesana kamena kojim je ograđen prostor grobnice. Vojvode Trkovići su vjerojatno izginuli u nekom sukobu sa osmanskim vlastima krajem XVI. stoljeća.

Sljedeći spomen imena Srđevića se vidi iz zapisa na stećku u manastiru Tvrdoš kod Trebinja u koji je, vjerojatno, zbog nemirnog stanja u Gacku, izbjegao Jovan Srđević. Ponovno stradanje crkve se desilo tokom 1790. ili 1798. godine. O tom stradanju govori zapis u Mineju koji se čuvao u biblioteci pravoslavne eparhije u Mostaru.

Uz brojne devastacije crkve kroz vrijeme, fragmenti njezinih fresaka su očuvani do danas. Upravo fragmenti fresaka, ukoliko se zna da je izrada živopisa skupa, navode na pretpostavku o nekadašnjem značaju ovog mjesta. Zvonik je dozidan u XIX. stojeću.

 

Ključ (stari grad)

Ključ je stari grad u istoimenom naselju u općini Gacko, Bosna i Hercegovina. Historijsko područje – Stari grad Ključ i Ključka džamija (Džamija Ajnebeg-dede, Džamija ključkih kapetana ili Starica) sa haremom u Ključu kod Gacka proglašeno je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Ključ je bio rezidencija Sandalja Kosače i njegov najvažniji utvrđeni grad u kome je izdao najviše povelja. Sandaljev nasljednik, Stjepan Vukčić Kosača, često je boravio u Ključu i primao poslanstva, mada već tada Ključ nije imao isti status.

Ključ se spominje augusta 1434. u jednoj tužbi. Mjesto pljačke je podgrađe kastruma zvanog Ključ (subtus unum castrum vocatum Cluz). Pod gradom Ključem za svoga gospodara vojvodu Sandalja Hranića poginuo je Radonja Ratković. To saznajemo preko informacija očuvanih na njegovom stećku. Ispod Ključa je egzistiralo podgrađe u kojem se organizirao privredni život. Mada se i ranije podrazumijeva izrijekom je spomenuto sredinom februara 1449. godine. Tada se Radašin Stanković iz Podključa (Radassin Stanchouich de Sotocliuç) obavezao na četvorogodišnju službu i izučavanje zanata kod tkača Vlakote Mihačevića.

Nadgledajući susjednu Cernicu (staro naselje još u vrijeme Rimskog carstva), grad je osmatrao kretanje najvažnijim trgovačkim drumom, Dubrovnik-Goražde. Među hercegovim rezidencijama najduže je opstajao pod osmanskom opsadom. Pred Austrougarsku aneksiju, 1878. godine, ulogu Ključa preuzima novopodignuti grad u Koritima.

Džamija u Kazancima (džamija Osman-paše Kazanca)

Iako je prošlo skoro tri i po vijeka od njene gradnje, munara u selu Kazanci, smještenom dvadesetak kilometara od Gacka i svega dvjestotinjak metara vazdušne linije udaljenog od Crne Gore, ostala je i opstala uprkos svim ratovima i zubu vremena i svjedok je da je tu nekada postojala džamija Osman-paše Kazanca, bosanskog vezira iz 1683. godine.

Bez obzira što je građena skoro prije 350 godina, na munaru visoku 15 metara se i sada može popeti stepenicama isklesanim u kamenu. Tajna opstanka munare, smatra se, leži u tome da je njen svaki kamen međusobno povezan metalnim spojnicama i zaliven olovom i zato je, vjerovatno, ostala do sada uprkos svim nedaćama u proteklim desetljećima i stoljećima.

Lokalitet gdje je bila smještena džamija, a koju je, inače, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH 2005. godine proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

O džamiji u Kazancima ima vrlo malo historijskih podataka. Osmanska vlast je na području Gacka i okolnih mjesta uspostavljena 1465. godine. Kazanci s okolicom su bili u sastavu raznih kadiluka: fočanskog, cerničkog i gatačkog.

Džamija u Kazancima je zadužbina Osman-paše Kazanca, koji je rođen u Kazancima 1620. godine. On je 1675. godine imenovan vezirom u Šamu, a 1683. godine je postao vezir u Bosni.

Džamija u Pridvorici

Džamija u Pridvorici nalazi se sjeverozapadno od Gacka, u Boračkoj uvali u gornjem toku rijeke Neretve, oko 12 km od Čemernog, prijevoja koji se nalazi na glavnom putu Foča – Gacko. Selo je smješteno na hiljadu metara nadmorske visine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 25. do 29. aprila 2013. godine, donijela je odluku da se džamija proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo (predsjedavajuća).

Ne zna se tačno kad je džamija u Pridvorici izgrađena, ali se prema načinu gradnje može datirati u drugu polovinu XIX stoljeća. Ovaj sakralni spomenik važan je za historiju sela, ali i za cijelo područje Boračke uvale ili Borča, s obzirom na to da je poznato da su tokkom II svjetskog i posljednjeg rata 1992.–95. na ovom području porušeni skoro svi sakralni objekti. Godine 1938. džamija je renovirana i tom prilikom je umjesto drvene sagrađena kamena munara. Džamija je obnovljena 1967. godine. U posljednjim ratnim dešavanjima (1992.–1995. godine) džamija u Pridvorici je potpuno porušena. Ponovo je obnovljena 2018. godine.

 

Fazlagića kula

Kula je naselje u općini Gacko. Poznatija je pod imenom Kula Fazlagića. Kula Fazlagića je dobila svoje ime po utvrdi koju je sagradio Ahmed Fazlagić u 17. vijeku. Fazlagići su bili velikaška porodica iz Herceg Novog. Kada su Venećani opsjeli Herceg Novi porodica je potražila utočiste u Hercegovini. Porodica se kretala u tri smjera, dio je utišao u Čapljinu, dio u Trebinje, a dio u današnju Kulu Fazlagića. Kula Fazlagića je poznata u drugom svjetskom ratu kao zadnja neporažena utvrda Nezavisne države Hrvatske 1945. godine. Utvrda kula Fazlagić je u nekim razdobljima bila džamija.

Privreda

Glavni nosilac privrednog razvoja u općini Gacko je Rudnik i Termoelektrana Gacko, koja zapošljava oko 1.800 radnika i proizvodi trećinu ukupne električne energije.

U općini je zaposleno preko 3.500 radnika, a stopa nezaposlenosti je oko 20%.

Gatački kraj odavno je poznat po velikom broju uspješnih poljoprivrednih proizvođača, naročito iz oblasti stočarske proizvodnje.

 

(Mostarski.ba, Wikipedia, rejting.info, akos.ba, dnevni avaz)