Godišnjica pogibije heroja Safeta Zajke

Danas se navršava 29 godina od smrti heroja odbrane BiH i dobitnika Zlatnog ljiljana Safeta Zajke.

Safet Zajko rođen je 1. marta 1959. godine u selu Gaočić kod Rudog. Po zanimanju je bio metalac. Poginuo je na dužnosti komandanta 2. viteške motorizovane brigade, 17. juna 1993. godine, prilikom izviđanja neprijateljskih položaja na Mijatovića kosi, u jednom od najisturenijih rovova na brdu Žuč, piše faktor.ba

Čim se vijest o smrti Safeta Zajke proširila, nastao je tajac i nevjerica među borcima. Za mnoge je to bilo kao da su izgubili najbližeg člana porodice. Majka Safeta Zajke, Duda, koja je još početkom rata iz Rudog izbjegla u Tursku, saznala je ovu strašnu vijest u izbjegličkom kampu slušajući vijesti Radija Bosne i Hercegovine.

Nekadašnji novinar Oslobođenja Šefko Hodžić bio je prijatelj rahmetli Safeta Zajke, a s njim je i provodio mnogo vremena.

– Bio je vrlo staložen i odmjeren. Nije bio sklon nikakvim porocima i bio je vrlo skroman. Bio je komandant na svom mjestu. Sanjao je o tome da deblokira Sarajevo. Ja sam ih nazvao “vanzemaljci iznad Sarajeva” – priča novinar Šefko Hodžić.

Dodaje da je Zajko jako volio svoje borce, te da je najviše vremena provodio s njima u društvu.

– Pet dana prije njegove smrti poginuo je njegov zamjenik Safet Isović. Zajko je tada bio u šoku, lice mu je bilo drukčije, a nakon samo pet dana i on je poginuo. Rekao mi je jedne prilike da je smrt teška, ali da je časno poginuti za Bosnu i Hercegovinu. Pitao sam ga jednom i to kako zamišlja Bosnu i Hercegovinu nakon rata, a on mi je odgovorio da je vidi kao građansku i ravnopravnu državu – opisuje Hodžić.

Ratno priznanje Zlatni ljiljan Zajko je dobio 1992. godine, a posthumno je odlikovan i Ordenom heroja oslobodilačkog rata 1994. godine, kao brigadni general ARBiH.

Zahvaljujući temeljima koje je postavio Safet Zajko, pripadnici Druge viteške motorizovane brigade nastavili su putem kojim ih je poveo njihov komandant. Kao jedna od najboljih brigada Armije RBiH učestvovali su u borbama na Treskavici, Bjelašnici, Igmanu, a 1995. godine svoj vojni put završavaju u borbama za oslobođenje Bosanske Krajine.

Ukopan je haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu.

Za ratne podvige, naredbom komandanta GŠ Armije RBiH dobio je najviše ratno priznanje „Zlatni ljiljan“ kao jedan od prvih dobitnika ovog priznanja. Za herojski doprinos u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu, izuzetno junaštvo i samoprijekor ispoljen u borbenim dejstvima i pri tome ostvarena rezultate, Ukazom Predsjedništva RBiH posmrtno je odlikovan ordenom heroja OOR, te je posthumno promoviran u čin brigadnog generala.

Orden heroja oslobodilačkog rata je bilo najveće vojno odlikovanje Armije Republike Bosne i Hercegovine za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Ovo najveće ratno priznanje je dobilo ukupno 9 pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine i svi su dodijeljeni posthumno.

Orden Narodnog Heroja oslobodilačkog rata dobili su: Izet Nanić, Safet Hadžić, Mehdin Hodžić, Midhad Hujdur Hujka, Hajrudin Mešić, Safet Zajko, Enver Šehović, Adil Bešić, Nesib Malkić.

U Sarajevu jedna ulica, u općini Novi Grad, nosi njegovo ime, kao i nedavno otvoreni sportsko-rekreativni centar u Općini Novi Grad.

(Mostarski.ba/Faktor)