Mustafa Komadina – gradonačelnik koji je promijenio lice Mostara

Povijest je nebrojeno puta posvjedočila da samo nesebičnim djelom i dobročinstvom čovjek sebi može osigurati trajno prisustvo u kolektivnom sjećanju svog naroda. Istina, to nije uvijek bilo pravilo, jer su neka od poglavlja te povijesti ispisana gotovo bez ikakvog spomena onih koji su svojim djelovanjem učinili najviše dobra i koristi svojim zavičajima i ljudima s kojima su živjeli. Iza urbanog, ekonomskog i, zašto ne reći, kulturnog razvoja Mostara s početka 20. stoljeća, stoji jedna osebujna, politički intrigantna, ali nadasve svestrana i sposobna ličnost Mustafe Komadine, nesumnjivo najuspješnijeg gradonačelnika kojeg je ovaj grad na Neretvi u svojoj povijesti ikada imao.

Piše: Alen Zečević (Al Jazeera Balkans)

Mustafa, u narodu poznatiji pod nadimkom Mujaga, rođen je daleke 1839. godine u mostarskom naselju Carina, u Husein-hodžinoj mahali. U njoj su se, do uspostave organa vlasti Austro-Ugarske monarhije, nalazili konaci i druge nekretnine porodice Komadina. Njegov otac, Omer-aga, bio je cijenjen i ugledan sarač, koji je za potrebe osmanske vojske nekoliko decenija izrađivao kvalitetne samare i druge proizvode od kože. Osim Mustafe, Omer-aga je imao još trojicu sinova – Saliha, Ahmeda i Husagu, te kćerku Muntu čije ime nalazimo tek u rijetkim dokumentima. Husaga je, o čemu postoje i pisani tragovi, 1891. godine bio član mostarske Gradske općine. U svom vlasništvu imao je jednu dvospratnu zgradu na Luci, u kojoj je od 1893. godine bila smještena Gimnazija. Za razliku od Saliha i Ahmeda, koji su cijeli svoj životni vijek proveli u rodnom gradu, Husaga je odselio u Bursu, gdje je 1912. godine i umro. Mujaga je u Mostaru završio mektebsko obrazovanje i medresu, da bi po završetku istog počeo da se bavi trgovinom. Svojom sposobnošću je skromno porodično naslijeđe za kratko vrijeme pretvorio u posjed značajne vrijednosti, što mu je donijelo i izuzetno veliki utjecaj i poštovanje u Mostaru.

Humanost prije svega

U vrijeme dolaska austrougarskih okupacionih trupa u Hercegovinu, Mujaga Komadina je radio kao surudžija, osiguravajući poštanske pošiljke koje su Tatari nosili na putu od Konjica do Mostara. Premda je od početka iskazivao otvoreno neslaganje sa austrougarskom okupacionom politikom, s vremenom je prihvatio činjenicu da je sudbina njegove domovine riješena odlukama Berlinskog kongresa i da bi, prema tome, svaki politički istup u takvom okolnostima imao velike posljedice po njegov status. U Konjicu, gdje ga je 1878. godine zatekla smotra austrougarske vojske, oficiri su mu ponudili posao vojnog liferanta, koji Mujaga nije odbio. U godinama koje su uslijedile bio je vrlo aktivan u gotovo svim oblastima društvenog i političkog života Mostara i Hercegovine. Kada je 25. augusta 1885. godine u Mostaru utemeljeno Dobrovoljno vatrogasno društvo, među građanima koji su pomogli njegovu organizaciju i rad našlo se i ime Mujage Komadine, koji je tom prilikom darovao 50 forinti na ime glavnice udruženja. Iste godine darovao je novac koji je bio usmjeren za gradnju Časničko-činovničkog kasina na Mejdanu. Sa posebnom pažnjom pratio je aktivnosti na uređenju i planiranju obnove vjerskih objekata. U tom smislu, dobivši saglasnost od Vakufske uprave, vlastitim sredstvima je finansirao obnavljanje vidno oštećene munare Ćejvan ćehajine džamije.

Svojom skromnošću plijenio je pažnju i stekao simpatije mnogih Mostaraca. To je do izražaja došlo u zimu 1887. godine, kada je Mostar zahvatilo veliko i jako snježno nevrijeme. Ne čekajući poziv lokalne uprave Mujaga Komadina je svojim sugrađanima podijelio 40 vreća brašna i 500 tovara napunjenim drvima za ogrjev. Njegov istančan osjećaj za društvenu brigu pokazao se prilikom osnivanja i rada prve kiraethane (čitaonice) “Muhamedanskog čitalačkog i dobrotvornog društva”, čijim je prvim predsjednikom postao izborom na osnivačkoj skupštini u januaru 1898. godine. Još uvijek politički neaktivan, postao je sudionikom svih značajnijih društvenih tokova.

Prvi čovjek Mostara

Vizionar budućeg ekonomskog, privrednog i kulturnog razvoja grada je krajem 1909. godine, dobivši najveći broj glasova, izabran za gradonačelnika Mostara. Mandat mu je potvrđen u prvim danima januara 1910. godine, vlastoručno potpisan od habsburškog cara i kralja. Duh vremena je pred njega stavio teške izazove u kojima je trebalo pronaći snage i načina da se pomire višestoljetni nazori sa nadolazećim, ali i vjere da se njegov narod može i želi integrirati u savremene evropske procese.

Pronicljiv i inteligentan čovjek, kakav je bio Mujaga Komadina, bio je svjestan odricanja i žrtve koje je zahtijevao taj put sve izvjesnijeg uključivanja Bosne i Hercegovine u okvire novog društveno-političkog sistema. U njegovim promišljanjima, koja su podjednako ostavljala prostora za očuvanje identiteta i afirmaciju tekovina novog društvenog poretka, uobličila su sva njegova praktična nastojanja da se putem konkretne akcije na polju graditeljstva i kulture Mostar ostvari kao grad evropskog duha. Već ljeta 1910. godine, nekoliko mjeseci nakon zvaničnog preuzimanja dužnosti gradonačelnika, u Mostaru je ugostio cara Franju Josipa I. Doček je organiziran na mostarskoj željezničkoj stanici, odakle je prvi čovjek Monarhije dalje trebao poći prema hotelu “Neretva”. To je za Mostarce bio povijesni događaj. Mujaga Komadina je cijeli put, od stanice do hotela, čak i Stari most, prekrio vlastitim ćilima i sedžadama.

Veliki graditeljski poduhvati

Od svih građevina koje su podignute zaslugama Mujage Komadine, prvom se smatra zgrada Musafirhane smještena u Glavnoj ulici, u neposrednoj blizini Vučjakovića džamije. Natpis klesan u kamenoj ploči nad vratima govori da je njena gradnja dovršena 1300. hidžretske, odnosno 1883. godine, te da je njen graditelj niko drugi neko Mujaga Komadina. U istoj ulici, nešto južnije, preko puta Ćejvan-ćehajine džamije, svojevremeno se nalazio zidani han “Kalhan”, koji je bio u posjedu porodice Hadžiselimović. Zvao se Kalhan, jer je bio izgrađen pod samom tvrđavom (kale) i tad je bio star više od stotinu godina. Otkupio ga je i srušio Mujaga Komadina, a na njegovom mjestu podigao novu zgradu koju je narod i dalje zvao starim imenom. Nešto kasnije, tačnije 1898. godine, otkupio je i jedan manji han koji se nalazio na zemljištu Koski Mehmed-pašinog vakufa. Na tom je mjestu, prema projektnim zamislima poznatog arhitekte Josipa Vancaša, podignuta trospratna zgrada.

Mostar je 1901. godine dobio, saglasni su mnogi, najljepšu vilu u cijelome gradu. Bila je to vila Mujage Komadine, čija je ljepota opjevana poznatom sevdalinkom “Dvore gradi Komadina Mujo”. Od drugih objekata u kojima su bile smještene institucije grada značajna je zgrada Općinskog suda, koju je Komadina izgradio 1906. godine. Šest godina kasnije izdvojio je 80.000 kruna i otkupio zgradu koja se nalazila blizu Mitropolije. Njenim preuređenjem data joj je druga namjena, pa je od tada zgrada korištena kao konvikt za dječake iz siromašnih muslimanskih porodica. U nju je primljeno 40 učenika koji su pohađali nastavu u medresi, gimnaziji i trgovačkoj školi, a troškove inventara, ishrane djece i plaćanje udžbenika Mujaga Komadina je finansirao od svoga novca. Iste, 1912. godine, pomogao je i gradnju mekteba za djevojčice.

Za vrijeme njegove uprave Mostar je 1912. godine dobio i Gradsku elektranu Frannje Josipa. Do Mujagina dolaska Mostar je imao dva mosta: Stari most, podignut 1566., i most na Musali, koji je izgrađen 1832. godine. Njegovim zaslugama grad je dobio dva nova mosta. Lučki most, svečano otvoren maja 1913. godine, odlukom Gradskog vijeća ponio je ime zagovornika njegove gradnje – Most Mujage Komadine. Carinski most otvoren je četiri godine kasnije.

Među najznačajnijim graditeljskim poduhvatima Komadinova mandata zasigurno je i Banja, tada najmodernije javno kupatilo na Balkanu, svečano predstavljena građanima Mostara 3. juna 1914. godine.

Prognan u zaborav

Krajem Prvog svjetskog rata i ulaskom srpske vojske u Mostar, prekinut je Komadinov mandat. Mujagino ime je zabranjeno, a on proskribiran teškim optužbama za austrofilstvo. Njegovo je ime 1918. godine uklonjeno iz naziva Lučkoga mosta i nečasno zamijenjeno imenom vojvode Stepe Stepanovića.

Mujaga Komadina, nesumnjivo najuspješniji mostarski gradonačelnik, umro je 6. maja 1925. godine u 86-oj godini života. O kakvom je čovjeku riječ govori njegova dženaza na koju je, smatraju mnogi, došao cijeli Mostar.

Niko, ni prije ni poslije njega, nije dao takav doprinos urbanom, kulturnom i ekonomskom prosperitetu Mostara. Njegov human i nesebičan trag, koji je zabilježen u impozantnim i monumentalnim građevinama koje su Mostaru dale urbanu fizionomiju i savremenost, najbolji su spomenik njegovom liku i djelu.