Javna polemika o okolnostima gradnje nove zgrade Hrvatskog narodnog kazališta i dalje traje.
Iz Gradske uprave su se oglasili novim saopćenjem u kojem traže od Islamske zajednice da pojasne na koga se fetva odnosi i koga obavezuje.
Saopćenje Grada Mostara prenosimo u cjelosti:
Muftijstvo mostarsko je u svom saopćenju otvorilo niz drugih tema, ali nije odgovorilo na pitanje koje je potaknulo njegovo objavljivanje. Stoga ga ponovo javno pitamo: Da li fetva muftije Salema Dedovića, kojom se javnim vlastima pokušava nametnuti vjerski pravni stav kao obavezujuća pravna činjenica, ima utjecaja na odluke inspekcija i pravosudnih tijela?
Ovo nije pitanje religije ili odnosa s bilo kojom vjerskom zajednicom. To je legitimno pitanje o sekularnom pravnom poretku, nezavisnosti institucija i jednakosti svih građana pred zakonom.
Muftijstvo mostarsko ima pravo iznositi vlastite stavove o bilo kojim pitanjima i temama, ali nema mandat govoriti “u ime građana” Mostara. U ime građana govore oni kojima su građani dali taj mandat na izborima. Isto tako, pitanja u vezi sa pravnom i građevinskom dokumentacijom, kao i pojedinačnim administrativnim aktima, ne rješavaju se medijskim saopštenjima i upornim ponavljanjem tvrdnji bez pravne i činjenične potpore. To je posao institucija ovog grada i države, koje svoje postupke moraju provoditi na osnovu zakona, službene dokumentacije i činjenica, a ne pod pritiskom agresivnih izjava i obavezujućih fetvi.
Međutim, neke tvrdnje iz Muftijine izjave zahtijevaju jasan odgovor.
Muftijstvo pokušava izjednačiti javno iznesene političke stavove biskupa Ratka Perića s fetvom muftije Salema Dedovića. Ovo poređenje je neodrživo. Ivo Josipović je javno deklarirani agnostik i mogao bi slobodno prihvatiti ili odbaciti Perićeve stavove bez ikakvih vjerskih, javnih ili pravnih posljedica.
Javno izrečeni politički stav biskupa nije čin kojim se javnim vlastima naređuje da prihvate određeno vjersko tumačenje kao obavezujuće. Međutim, upravo to je navedeno u fetvi muftije Dedovića, koja se posebno obraća muslimanima na odgovornim društvenim i političkim pozicijama.
Jedno je javno zagovarati politički stav, a sasvim drugo koristiti vjerski autoritet za usmjeravanje i stavljanje nosilaca javnih funkcija u funkciju legitimizacije i legalizacije pravno neutemeljenih i činjenično nedokazanih tvrdnji i ostvarivanja interesa i ciljeva navedenih u fetvi.
Isto tako, blagoslov prostora nije pravni čin niti se predlaže sudu kao obavezujući argument za sticanje prava na gradsku imovinu.
Muftijin ured dalje pita zašto nije srušeno Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru.
Pozorište nije srušeno jer su oni koji su ga htjeli srušiti zaustavljeni u svojim nezakonitim i nesposobnim aktivnostima, poput nesposobnog inspektora Ibrulja. Isto tako, neće se ni u budućnosti rušiti, niti će se gradnja zaustavljati jer postoji pravomoćna građevinska dozvola, jer Grad posjeduje predmetnu parcelu i suvlasnik je javne kulturne ustanove Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru. Ponavljamo, javne kulturne ustanove. Ako je problem u prefiksu “hrvatsko”, kao što svi znamo, samo se neki prave da ne znaju, priznajte to javno. Ako ne možete javno priznati, barem priznajte sebi, u tajnosti, bi li zgrada bila problem da ju je gradilo Gradsko kazalište Mostar?
Gradsko vijeće Grada Mostara je 11. maja 2021. godine, Odlukom broj 01-02-85/21, prihvatilo 50 posto osnivačkih prava nad HNK Mostar i prava i obaveze koje iz toga proizlaze. Od tada, Grad Mostar finansira ustanovu, imenuje članove Upravnog vijeća, odobrava imenovanje direktora, te razmatra i usvaja godišnje izvještaje u kojima se eksplicitno navodi izgradnja i ulaganja u zgradu. Zakonska je obaveza Grada da štiti vlastite javne ustanove, njihove interese i imovinu, jer su to ujedno i interesi i imovina Grada Mostara.
A budući da već spominjete nadležnost Općine Mostar 1996. godine i ko je imao pravo raspolaganja čime, molimo Muftijstvo da odgovori na pitanje da li je Safet Oručević bio nadležan 10. januara 1997. godine da donese “ODLUKU o izmjeni i dopuni Odluke o prenosu nekretnina na upravljanje i korištenje ODBOR ISLAMSKE ZAJEDNICE”, kojom je dodijelio 205 nekretnina u raznim dijelovima grada spomenutom Odboru na upravljanje i korištenje, uključujući nekretnine iz tadašnje Općine Mostar i nekretnine u Centralnoj zoni. Posebno uzimajući u obzir činjenicu da je šest mjeseci prije nego što je kao predsjednik Skupštine općine Mostar potpisao spomenutu Odluku i ovjerio je pečatom Skupštine općine Mostar, imenovan za zamjenika gradonačelnika Grada Mostara.
Također, zajedno sa Safetom Oručevićem, mogli biste odgovoriti na pitanje kako to da na spomenutom popisu od 205 nekretnina nema građevinske parcele na kojoj se gradi zgrada HNK Mostar, te kako to da na tom popisu nema niti jedne katastarske parcele ili lokacije pod nazivom “Lakišića harem”?
Muftijina kancelarija se u konačnici poziva na navodni “kontinuitet vlasništva”.
O kakvom kontinuitetu vlasništva govori Muftijin ured kada je dokazano da Islamska zajednica nikada nije bila upisana u katastar i zemljišne knjige ni kao posjednik, ni kao korisnik, ni kao vlasnik građevinske parcele na kojoj se gradi zgrada mostarskog HNK? Javnosti nikada nije predočen vakufski list za predmetnu parcelu niti bilo koji drugi službeni dokument u kojem se navodi da je Islamska zajednica ikada bila vlasnik predmetnog prostora.
O kakvom se onda kontinuitetu vlasništva radi?
Ako i postoji ikakav kontinuitet vezan za ovu temu, onda je to samo kontinuitet neistinitih tvrdnji i zahtjeva bez pravnog i činjeničnog pokrića. Iz poštovanja prema instituciji muftije, nećemo koristiti težu i prikladniju riječ.
Grad Mostar neće dozvoliti da se njegovim institucijama, javnim preduzećima, imovinom i razvojnim projektima upravlja pritiscima, nedokazanim tvrdnjama ili vjerskim tumačenjima koja se pokušavaju nametnuti javnim vlastima kao obavezujuća. O zakonitosti dokumentacije i pravu vlasništva nadležni organi trebaju odlučivati na osnovu zakona, procedura, činjenica i dokumenata, a ne na osnovu nedokazanih tvrdnji i neutemeljenih pravnih konstrukcija iznesenih u fetvi muftije Salema Dedovića, koja završava naznakom, citiramo, “da je javna vlast dužna prihvatiti tumačenje iz ove fetve kao obavezujuće”.
(Mostarski.ba)
