Ideja Bosanstva je briga za budućnost

Knjiga „Diskurs o bosanstvu“ prof.dr. Senadina Lavića promovirana je sinoć u organizaciji Muzeja Hercegovine u Centru za kulturu Grada Mostara. O knjizi su uz autora govorili Mustafa Mujkić, doc. dr. Abdel Alibegović i doc.dr. Amer Osmić. Knjiga je objavljena u izdanju Fakulteta političkih nauka u Sarajevu prije dvije godine, a do sada je predstavljena u nekoliko bosanskohercegovačkih gradova i izazvala brojne reakcije stručne javnosti. Njen sadržaj, u uvodnim napomenama naglasio je dr. Alibegović, otvara nekoliko važnih društveno-idejnih tema, sudbonosnih za budućnost Bosne i Hercegovine. Knjiga sadrži četrnaest vrlo sistematično raspoređenih poglavlja, među kojima su: Bosna, Bosanskih znakovi i identiteta historija, Bošnjačka narona kulturna forma i bosanska nacija, Religijska svijest i bošnjačko pitanje, Etnicizam i „plemena“ u agoniji, Bosna, bosanski identitet i Bošnjaci, Bosanski nacionalni identitet versurs destruktivno etničko-religijske politike, itd.

Alibegović je smatra da Lavićeva istraživanja razotkrivaju sve mistifikacije i pogrešno ispričane priče o Bosni i bosanskom. Iz sadržaja knjige Alibegović je izdvojio Lavićevu konstataciju kako je gotovo nevjerovatno da srpski i hrvatski nacionalni programi od druge polovine XIX stoljeća u svom sadržaju (apetitima) imaju Bosnu kao opsesivni objekt osvajanja, zauzimanjem, podjele, uništenja i razrješavanja tih pitanja. „Iz te nemoralne politike nastale su sve strašne katastrofe čovjeka sa ovih prostora“, podsjetio je Alibegović. Iz tih centara, nastavio je, nameću se priče o korupciji kao svojevrsnoj eutanaziji mišljenja bosanskohercegovačkog čovjeka i njihovog uspavljivanja, kako bi na margine potisnuli narative o hegemonijskim projektima na teritoriji Bosne i bosanskog. „Treba imati u vidu da ljudi sami svojim djelovanjem moraju izgraditi novu epohu bosanskog dostojanstva i odlučnosti“, zaključio je Alibegović.

Kao preduvjete i polaznu tačku za izgradnju nacionalnog dostojanstva u bosanskohercegovačkom društvo doc.dr. Amer Osmić vidi u medijskoj, političkoj pismenosti i građanskoj odgovornosti za što je potrebno ove pojmove vratiti i pozicionirati u obrazovnom sistemu. Stavove je ilustrirao činjenicom da se na Wikipediji pojam bosanstva objašnjava i definira na ekavici u iz beogradskih ideoloških cenatara. U toj definiciji bosanstvo se tretira specifičnim oblikom nacionalizma nastao kao posljedica fenomenološke složenosti bosanskog pitanja. U njoj se taj pojam dovodi u istu ravan sa etnički neutralnim bosanskohercegovačkim patriotizmom. „Na taj način se sam pojam nastoji još više nespotojećim, nevidljivim i složenim što u suštini nije“, kazao je Osmić. U ilustracijama zamagljivanja suštinskih percepcija državotvorne svijesti bosanskohercegovačkog čovjeka Osmić je još naveo vrlo frekfentene pogrešno prevedene pojmove kao što je upotreba termina „međunarodni odnosi“ svjesno izbjegavajući pojam internacionalno čime se zapravo zamagljuje sve ono što je nacionalno pa se poima i svodi kao autohtono pravo naroda čime se, zapravo, zanemaruje sve ono što je iznad etnije. „ Iznad toga je nač politički identitet, a on se zove bosanski identitet, jer smo svi Bosanci i Hercegovci, ako ništa na osnovu državljanstva koje imamo. To državljanstvo kaže da mi pripadamo naciji koja je internacionalno priznata od Ujedinjenih nacija“, kazao je Osmić prokomentiravši kako je i taj pojam „Ujedinjene nacije“ u svakodnevnom političkom vokabularu namjerno iskrivljen pa se ciljano zamjenjuje terminom Ujedinjeni narodi, što je netačno i tendenciozno, jer ova svjetska institucija ne podrazumijeva da su se u njoj ujedinjavali narodi već nacije. „Mi znamo da ova organizacija ima nešto manje od 200 nacija i preko 2000, neki kažu i 6000 naroda. To je jasno kao dan. Nacija je dominantno vezana za geografski prostor, internacionalno priznatu državu“, naglasio je Osmić. Nadalje je pojasnio kako nacionalno ne ruši i ne potire etničku niti vjersku pripadnost, te da svaka individua može imati mnoštvo identiteta. „Kad god kaže bilo ko da ne postoji bosanski Hrvat i bosanski Srbin on zapravo ne razumije osnovne pojmove da je to spoj pojmova koji u prvom segmentu govori o nacijskom identitetu a u drugom o narodnom identitetu što je sasvim spojivo“, akcentirao je Osmić naglasivši još jednom kako je bosanstvo nacijska odrednica koja je isključivo političkog karaktera.

Prof.dr. Senadin Lavić koji se u svom naučnom radu prije svega fokusira na povijesno političke tokove Bosne sa temom bosanstva susreće se u istraživanjima u razdoblju srednjega vijeka kada su brojne ličnosti, različitih vjerskih određenja na širem evropskom i svjetskom nivou predstavljani i identificirani kao Bosanci, bosanski katolici, bosanski kršćani, krstjani i musslimani. Na mostarskoj promociji pomenuo je samo neke od njih, poput fra Juraja Dragišića iz Srebrenice, Tvrtka I Kotromanića, Ivana Frane Jukića, fra Antuna Kneževića, Huseina Gradaščevića i mnogi drugi. „Mnogi od njih su sebe predstavljali kao Bosance. Od svih njih za mene je najdragocjenija ličnost u tom smislu Husaga Čišić, čiju smo ideju i misao posljednjih decenija pokušavali oživjeti“, kazao je Lavić. Svi oni su, dodao je, nosili ideju bosanstva koja se čak 500 godina nosila sa osmanskim pravnim sistemom u kojem je narod posmatran kao podanička skupina koja se nije mogla biti drugačije organizirana već kao podčinjena. „Ona se u tom periodu dijeli i posmatra isključivo kroz religiju. „Kao osvajačima, Osmanlijema i Austrougarima je odgovaralo da se bosanskohercegovačko društvo dijeli na religijskoj ili etničkoj osnovi. Ovdje je narod 500 godina mjeren kroz to je li musliman, je li katolik i je li ortodoks. I to je bila mjera grupnog identiteta“, podcrtao je Lavić. Religijski identiteti, prema njegovom mišljenju, bili su vododjelnice nacija iz čega su se razvile etničke grupe koje su se konačno definirale i zaokružile u drugoj dekadi XX stoljeća. Na taj način raslojeno bosanskohercegovačko društvo, nastavio je Lavić, bila je odlična platforma za zadovoljavanje teritorijalne i ekonomsko-hegemonijske potrebe evropskih velesila. „Zar se danas iste te ekonomsko-hegemonijske potrebe evropskih zemalja na isti način, drugim sredstvima, ne zadovoljavaju na Balkanu“, zapitao se Lavić. Argumentirajući stavove citirao je mišljenja Engelsa i Hegela koji su balkanske narode smatrali nepovijesnim narodima koji „od strane Germana moraju biti civilizirani“. „Taj proces da nas neko stalo civilizira i uvodi u neki poredak, na Slovencima, Hrvatima, Bošnjacima, Srbima, Crnogorcima ostavio je trajan defekt toliko snažno da mi nismo u stanju da se dignemo u više političke, kulturne, društven i ljudske konstrukcije. Iako je napravimo brzo je rušimo.

U tome svemu Bosna je od XIX stoljeća, zahvaljujući velikodržavnim projektima, uračunata u velikohrvatski i velikosrpski projekat i kao teritorija kroz koji su od Bošnjaka-muslimana nastojali dobiti odane ljude“, rekao je Lavić. U argumentacijama je citirao je izjave Ilije Garašanina i nadbiskupa Štadlera. „Bošnjaci su se našli u povijesnom škripcu iz kojeg nisu znali izaći. Smatrali su da se mogu spasiti učahureni u religijsku instituciju. Bosanski Hrvati i bosanski Srbi preuzimaju ideje iz Beograda i Zagreba i razvijaju nacionalnu politiku i nacionalnu ideologiju“, akcentirao je Lavić. Ti procesi, prema njegovom mišljenju, doprinijeli su da Hrvati i Srbi ostvare značajne prednosti u etabliranju u evropskim krugovima. Prenaglašavanje etničko-religijskog identiteta kod Bošnjaka, Lavić posmatra kao jednu od osnovnih prepreka za afirmaciju ideje bosanstva što posljedično pogoduje razvoju totalitarnog društvenog poretka. „Nesreća je u tome što u totalitarnom društvenom poretku kakav živimo više od 30 godina prenaglašava se samo jedan od mnoštvo naših identiteta, pa zaboravljamo sve druge oznake. Politike su shvatile da nije ništa lakše već kao mrežu nabaciti identitet, pa stoga imamo dvije škole pod jednim krovom kao nešto što je normalno. Mi imamo mnoštvo identiteta u sebi a nikako da se zapitamo zašto je samo jedan dominantan nad drugim. Iz tih razloga u Bosni ne možemo stvoriti nešto što je iznad tog BHS nešto što bi bilo zajedničko i što bi nas uvezivali“, kazao je Lavić. Razloge razdijeljenosti bosanskohercegovačkog društva, on prije svega vidi u velikosrpskom hegemonizmu, nešto manje u hrvatskom, koji je već odavno ideju bosanstva proglasio nacionalizmom, nacizmom, zabludom i neupotrebljivim idejama. „Svi oni znaju kad se razvije koncept bosanstva kao političkog identiteta bosanskohercegovačke zajednice, onda koncept Velike Srbije i Velike Hrvatske biva doveden u pitanje.

On ne može biti doveden u pitanje srpstvom, hrvatstvom i bošnjaštvom. Naš zadatak je među ljudima normalno razvijati ideju bosanskog identiteta kao nečega zajedničkog što objedinjava Bošnjaka, Srbina i Hrvata, u suprotnom ćemo imati tro-plemensku zajednicu koja će stalno biti u konfliktu. A mi smo u konfliktu zato što jedan od nas radi za Zagreb, jedan za Beograd, a jedan za svakoga pomalo“, istakao je Lavić tražeći zapreke razvoju političko-državnog interesa, plodonosnog bosanskohercegovačkom čovjeku. Prema njegovom mišljenju ishodište ideje bosanstva treba crpiti iz srednjovjekovne bosanskohercegovačke državnosti nasuprot koje stoji aktuelni prezentizam čime se opravdavaju laži sadašnjih politika. „Ako velikosrpski i velikohrvatski hegemonizam govori da ne može biti Bosna i da u njoj ljudi ne mogu zajedno živjeti, baš je to moguće i na tome treba insistirati. Ako oni kažu da se ne smijemo boriti za društvo ravnopravnih građana, e baš se za to treba boriti jer bi oni htjeli da se ovdje Srbi, Bošnjaci i Hrvati razdjele u tri skupine i da njeguju animozitete. Njih samo interesira ekspoatacija prirodnih resursa iz BiH, a ne narodi koji ovdje žive.

Tuđmana je interesirala hidroelektrane na Neretvi, Srbiju elektrane na Drini koje godinama koriste“, ilustrirao je Lavić. On u središtu ideje o bosanstvu vidi pojedinačni čovjek i njegovo pravo da bude slobodan građanin, što je u oprečnosti sa aktuelnim standardima koji ga svrstavaju u kolektivitet. „Oni se plaše individue koja će preuzeti odgovornost za sebe. Ja vjerujem u to da možemo biti individue, bosanskohercegovački građani. Ako odustanemo od te ideje, onda nemamo puno izbora,imamo samo mogućnost da ratujemo protiv drugih kolektiva“, poručio je Lavić. Na kraju je kratko prokomentirao u novonastale političke okolnosti s posebnim osvrtom na odluku Visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita i eventualne posljedice primjene te Odluke.

(mostarski.ba)