Iz historije: Bosanska flota

Da bi Bosna privredno bila što neovisnija, odnosno da bi se suzbio pomorski monopol Dubrovnika, Đenove i Venecije, bosanski kralj Tvrtko je odlučio da sagradi vlastite luke i flotu. Na dijelu bosanskog primorja između Dubrovnika i Kotorskog zaljeva odabrana je najpovoljnija tačka – ispred ulaza u Kotorski zaljev. Tu je sagradio velelijepi grad nazvan “Novi” (današnji Herceg-Novi) s izvrsnom lukom, trgom soli i drugim lučkim sadržajima.

Tvrtko, međutim, nije stao na tome. Podigao je još jednu luku, ali u dubini zemlje, na Neretvi. Bio je to Brštanik kod današnjeg Opuzena. Tu je podignuto i brodogradilište, pa je s onim u Kotoru počelo raditi punom parom na izgradnji bosanske flote.
Kako se, naime, u sastavu bosanske države nalazila i obala od Kotora (bez Dubrovnika) do Zrmanje poviš Zadra, te najveći dalmatinski otoci, bilo je neophodno da Bosna ima vlastitu flotu.

Ona je bila potrebna i za potrebe trgovine i za ratne operacije. Dio flote kupljen je u Veneciji, 4 velika i 23 manja broda, a za admirala je postavljen iskusni Mlečanin Nikola Basej. Tako je Bosna uspostavila vlastitu flotu čime je postala i pomorska sila. Izvještaji govore da je bosanska flota bila naoružana topovima. Tako se navodi da se na „vitkoj kraljevskoj“ galiji nalazio top zvani „Soko“ (Falconus). Od sada su se na Jadranu sve češće susretali brodovi na kojima se vihorila bosanska zastava sa ljiljanima.

Izvod iz knjige: Dr. Enver Imamović, Historija bosanske vojske.

(mostarski.ba)