Iza scene Faruk Kajtaz: Ma kakva EU… Dodik pravi “malu Rusiju” u srcu Balkana

Piše: Faruk Kajtaz

Nakon što je „zaključao vlast“ na nivo BiH uz tradicionalno interesno savezništvo sa HDZ BiH (a preko njih i sa Zagrebom!), te nezgrapno „sekundiranje“ vlasti gladne „Trojke“ i asistiranje „stranaca“ – Milorad Dodik se bacio na sređivanje stanja u vlastitom dvorištu.

Političku opoziciju je već uredno pospremio. Kombinacijom političkih pritisaka, izbornih manipulacija i kupovine „papaka“. Nije to bilo niti previše teško, jer je opozicija u RS na istim pozicijama, ali joj nedostaje vlast…a time i utjecaj. Javni novac i te “špice”…

U sukobu dva slična ili ista principa, jasno je da će na kraju pobijediti onaj, koji je – na vlasti. Dakle, Mile! Ostala je tek mala grupacija slabo uvezanih i počesto posvađanih opozicionara, koja negdje po uglovima javne scene ponešto „docira“, ali to nema praktički nikakvog utjecaja na realne političke odnose.

Do potpune kontrole i vlasti jednog čovjeka Dodika po ugledu na njemu dragog Putina dijele samo „dva mala koraka“.

Mediji i NVO sektor!

Dobar dio medija, Dodik već aktivno kontroliše, ali njega ne zanima samo to. On želi da ima alat, preko koga može „dugom i teškom rukom zakona“ unparijed obeshrabriti sve one koji bi u javnosti iznosili stavove suprotne ili drugačije njegovim planovima i strategijama.

Medije i novinare ovakvim zakonom Dodik želi staviti u poziciju da stalno „vagaju“ i rade „pod ručnom“ suočeni sa mogućim posljedicama. Ogromnim novčanim kaznama, koji bi praktički označile kraj njihove medijske i svake poslovne djelatnosti.

Prođe li ovaj sporni zakon, koji je strahovit korak unazad u odnosu na odavno provedena rješenja, novinari i mediji u entitetu RS, ali i cijeloj BiH će se naći u ogromnom problemu. Praktički svima koji nastupaju javno (ne samo u RS), a posebno onima koji su spremni kritikovati vlast ili izabrane političare nad glavom će stalno visiti „Demaklov mač“ spornog zakona.

Spremnog da „otfikari glavu“ svima onima, koji ne misle u skladu sa očekivanjima.

I dok se ovo zakonsko rješenje već krčka u entitatskoj skupštini iz Dodikove kuhinje se već najavljue novi zakonski okvir za djelovanje NVO organizacija prema koje bi one sa određenim udjelom stranog finansiranja bile proglašene „stranim agentima“!?

Zvuči poznato? Naravno, jer je jedan ovakav zakon prije par godina uvela Putinova Rusija, pozivajući se tada – kao i Dodik sada na neka navodno „američka iskustva“.

Cilj ovog zakonskog rješenja nije u tome da se uvede više reda, već da se praktički kroz represivni sistem države „uškrope“ NVO organizacije, kako bi – prvo bile prikazane kao nekakvi „strani igrači“ (dakle „izdajnici“), a zatim i po potrebi i šikanirane ili zabranjene.

Ukoliko „ne ispune uslove“.

Sve ovo ukazuje kako Dodik ubrzanim tempom ide u pravcu „ruskog“ – Putinovog modela hibridne demokratije. Svojevrsnog anti-sistema, u kome sve postoji, ali do određenih granica, koje naravno postavlja, onaj koji se pita. Demokratije ima tek toliko da se kaže da je nema. Malo i kontrolisano. Izbori su samo predstava…

Sve glavne poluge vlasti, odlučivanja i kontrole su u rukama (samo) „šefa“ i njegove ekipe, dok je ostataku javne scene namjenjeno planirano tavorenje na marginama uz povremeno discipliniranje. Tek da se pokaže snaga i sve se podsjeti šta to režim sve „može“… samo, ako hoće.

I kako smo došli do toga da Dodik, pravi svoj hibridni režim u entiteu RS?

Nije sve to palo „s nebesa“, već je samo logična posljedica stalnih minimiziranja i relativiziranja svega onoga što Dodik govori, najvljuje, ali i provodi. Taktikom „saleme“ – kidajući komad po komad od preostalih demokratskih principa sistema. Kako bi ga stavio u vlastitu funkciju. Obesmislio i sve sveo na formu bez sadržaja.

Kao što pokušava i sa državom BiH.

Da je Dodiku zaista u interesu nekakvo priključenje EU kako to nevješto objašnjava, (a neki iz EU i SAD mu čak i vjeruju!?) zar bi onda uvodio ovakve retrogardne zakone ili najvaljivao još restriktnije?

Dodik samo ima plan kako da dođe do svog „hibridnom režima“ sistemom malih, ali važnih koraka. Dugotrajnom krizom bez kraja, koja je njegovo prirodno stanje. Taktikom „anakonde“, koja „plijen“ ne ubija jakim otrovom, već jakim i dugotrajnim stiskom.

Žrtva njegovog čeličnog sitiska je sam demokratski poredak i to bi oni koji se uporno pokušavaju dogovoriti morali jednom imati na umu!

Svaka kriza za Dodika je zato samo dobar izgovor za sve sadašnje, ali buduće poteze. Sve je to već ranije uredno „upakovano“.

Ukoliko ste mislili da ste od Dodika vidjeli sve – grdno se varate!

Prođe li mu kontrola nad medijima i NVO sektorom, za njega je „samo nebo granica“.

Ima Dodik i planove i konkretne poteze, kojima želi od entiteta RS napraviti malu Rusiju. U srcu Balkana i Evrope! Taj komada „salame“ se još sprema odrezati.

Oštar nož je već u rukama…