Iza scene Faruk Kajtaz: Ništa novo: “evropski Dodik” (opet) podržao Dodika

Piše: Faruk Kajtaz

Ministar vanjskih poslova Mađarske, Peter Szijjarto, izjavio je tokom posjete BiH kako je “potpuno nebitno” šta on misli o Dodiku!?

Krajanje je to čudna izjava za jednog diplomatu, koji sigurno dobro zna da se u diplomatiji svaka riječ pažljivo analizira. Pa čak, i ona koja ostane neizrečena ili nedorečena. Onda, kada nešto – navodno „nije bitno“.

“Jedna stvar je važna šta ljudi u BiH, a posebno u RS-u šta oni misle o njemu. Ako sam ja dobro shvatio, u RS-u je on ponovo izabran za predsjednika entiteta i mi to poštujemo i to je veoma važno” ­­- kazao je Szijjarto, svodeći politiku na nivo golog pragmatizma i tehnikalija.

Formu bez sadržaja, pri čemu je BiH postala neka nova „platforma“ Orbanove Mađarske za obračun sa Zapadom. Za „pogađanje“ i trgovanje…

Ukoliko se ovakva izjava analizira iz logičko-političkog ugla, onda je sasvim jasno da je mađarski ministar vanjskih poslova, ustvari, otvoreno podržao politiku Dodika i to samo, jer on ima nekakav izborni legitimitet!?

Šta to znači? Da se samo treba pobijediti na izborima i onda možeš raditi šta te je volja? Čak i dovoditi u pitanje osnovna demokratska pravila zato, jer si imao najviše glasačkih listića u kutiji? Negirati sudski dokazani genocid i opravdavati ratne zločine? I da sve nakon toga „nije važno“!

Istorijska sjećanja i činjenice, pak upućuju kako su i neki od najvećih diktatora u istoriji Evrope i svijeta na vlast došli, baš – putem izbora!?

Zato treba otvoreno reći kako je Orbanova Mađarska opet jasno i dosljedno podržala Dodikovu politiku, bez obzira na razornu prirodu iste po pitanju političkih odnosa u BiH, na Balkanu i Evropi.

Szijjarto, naravno, ima puno pravo reći kako “nije bitno” šta on misli o Dodiku, ali i takva izjava je dovoljno jasna da se prepozna činjenica kako Mađarska aktivno podržava Dodika u svim njegovim potezima. Pa i onima kada zaziva secesionizam entitata RS!?

Ali, zašto bi nas to sve skupa trebalo čuditi? Pa, uprvo Orbanova Mađarska poseže za istim alatima, kako to čini i Dodik!

Radi se manje-više o istom modelu hibridne demokratije, koga djeli tek činjenica da Mađarska nezavisna država, te članica EU i NATO saveza. Stalno na meti kritika, baš zbog kršenja ili dovođenja u pitanje važnih evropskih vrijednosti, za koje se vjerovalo da su neupitne…

Zašto se čuditi nad podrškom Dodiku iz Budimpešte zna li se da je upravo Orban evropska verzija Dodika. Malo „uglađeniji“, ali je suština ista.

Vječiti kontraš, koji stalno nešto relativizira ili pak smatra da evropska pravila za njega važe samo onda kada mu iz nekog razloga – odgovaraju. Demokratiju koristi, ne da bi je promovirao, već da bi vladao. Što tvrđe – to bolje!

I politika prema Rusiji i Putinu im je upadljivo slična, s time što Orban i njegova administracija, ipak još nisu došli do stadija odlikovanja Putina, kako je to učinio Dodik gurnuvši prst u oko Zapadu.

Szijjartu je možda „nevažno“ šta on misli o Dodiku, ali potezi njegove zemlje puno više govore od njegovih šturih i ispraznih riječi. Nakon svega, jasno je kako je upravo Orbanova Budimpešta najveći zagovornik Dodika na političkom Zapadu i da se to već odavno ne krije.

Pa, ni ovoga puta u Sarajevu.

Iz Sarajeva se opet šuti ili se šalju nekakve šifrirane poruke. Na ovakve stavove se mađarskom diplomati jednostavno moralo odgovoriti na primjeren način. Ako se već on pravi naivan i skriva iza diplomatskih fraza, zašto se na to pristaje kao na „gotovu stvar“?

Kada je šutnja o očiglednom problemu dovela do bilo kakvog pozitivnog rješenja? Osim što je pokazala još dublji nivo slabosti i straha.

Šta je još potrebno da se desi da ova država pokaže bilo kakav nivo elementarnog samopoštovanja?