Piše: Faruk Kajtaz
Nešto što se, samo kolokvijalno, voli nazivati međunarodnom zajednicom, a zapravo je geopolitički koloplet različitih interesa, voli se u BiH igrati „igre skrivača“. Ko bude iza „pika“ – sto puta „žmiri“ – ko se nije skrio magarac je bio!
Sve ono što dolazi iz BiH ili „poruke!“, koje se šalju – uporno se tumači kao navodno jedinstven stav državnog rukovodstva, iako su glavni akteri takvih – u pravilu krajnje kontraverznih priča svjetskoj javnosti – itekako dobro poznati.
Čak se i ne kriju, već ponosno i dosljedno iznose svoje stavove.
Planski i bez ikakve najave da bi se nešto u tom narativu moglo promijeniti. Šepure se…
Veliki svjetski mediji tako su BiH doslovce (opet) ugurali u društvo Srbije, kao zemlju koja „strši“, odnosno uporno odbija uvesti sankcije Ruskoj Federaciji, zbog agresije na Ukrajinu. Dodik se tu tek ovlaš i samo kratko spominje, jer su činjenice, ipak – (pre)očigledne, da bi se tek tako bagatelisale…
Prava i konačna istina je poprilično drugačija, ali se ne želi vidjeti u zapadnoj (političkoj) javnosti, pa se cijeloj BiH kači značka nekakvog ruskog privjeska na Balkanu. Ode to tako u medije, pa se ti peri kasnije…
A da su ti isti autori raznih članaka i analiza do kraja pošteni u svojim namjerama, onda bi svakako detaljnije ispitali ko to zapravo ne želi sankcije Rusiji, ko to odlikuje Putina, kakve to delegacije idu i zašto u Moskvu i kakva to politika iza svega toga stoji?
Sve se to lijepo i potanko može razjasniti i objasniti, ali se cijela stvar uporno adresira SVIMA u BiH, umjesto onima koji tu i takvu politiku vode. Uvode se „sankcije“, koje stoje samo na papiru i nemaju nikakvog efekta. Osim za one, koji se „proberu“. Oni drugi, čak ulaze i u novu vlast. Suštinski se nagrađuju!??
Navoditi imena u ovakvim stvarima je jednostavno smiješno, jer je svima koji to žele (pri)znati jasno ko to u BiH „vedri i oblači“ i ko mu to isto toleriše. Djeluje se na način da se politika samo jednog političkog subjekta u BiH ili grupe njih, namjerno tumači kao generalni stav cijele države! Možda da se zametne trag?
I onda stiže najveća moguća nelegičnost i primjer „okretanja glave“.
Sve to je moguće, jer su oni koji se sada tako aktivno protive proruskoj politici – to aktivno omogućili.
Jer su samo u BiH uveli sistem, koji nigdje ne postoji. Suštinski nagradili zločine i agresiju i još se nakon svega prave da to sve skupa, eto – ne vide!?
Upravo zbog toga se uvijek i ponovo svaka nova provokacija Dodika i Vučića uporno adresira na cijelu BiH. Jer se od drveta, planski ne želi vidjeti šuma…sagledati puno šira slika, pa možda i priznati greške, ali i pravo stanje na terenu.
Umjesto takvog neugodnog suočavanja „politički Zapad“ radije bira politiku pritiska na najslabiju tačku kao svoju strategiju i pravi se naivan. Toliko da svojim nečinjenjem samo produbljuje krizu i otvara dalji politički prostor za Dodika i Vučiča u kojima želi vidjeti partnere.
Sa druge strane, Dodik i Vučić u Zapadu ne vide nužno partnere, već samo alat preko koga žele doći do odavno zacrtanih ciljeva, koji se sada žele postići u „sudijskoj nadokandi“ i pod pritiskom rata u Ukrajini.
Njihovi pravi partneri nisu na Zapadu, iako su čak i jednom dijelom i sami tamo stvarani (Dodik) – već u Moskvi.
Zapad se samo nevješto pravi da to ne zna i još vjeruje da je moguć preokret. Dodik i Vučić zato nastavljaju po starom i svima koji do njih navrate „nude slanu ruku“.
Gomilu obećanja i šupljih priča.
Sve dok ta taktika prolazi…političko vrijeme na Balkanu će stajati u mjestu, a suštinski „inklinirati“ i biti u interesu Moskve.
Krik upozorenja sa Balkana nema ko da čuje!
