U okviru programa 25. manifestacije „Dani Karađoz begove medrese“ sinoć je u Mostaru upriličeno književno večer sa akademikom Enesom Karićem.
O Karićevim romanima „Pjesme divljih ptica“, „Jevrejsko groblje“, „Slučajno čovjek“, „Boje višnje“, „Bogovo roblje“ i putopisnom eseju s hadža „Crni tulipan“, uz autora govorili su, ispred izdavačke kuće Tugra, Ismet Veladžić, književnik Hadžem Hajdarević i profesorica u Karađoz-begovoj medresi hafiza mr. Lejla Boškailo.
Veladžić se prisjetio izuzetnosti i vrijednost prvih literarnih radova Ensea Karića koje je pisao kao učenik Medrese i objavljivao u tada jedinom glasilu Islamske zajednice „Preporodu“, čime je na metaforičan način pojasnio o kako velikom vanserijskom talentu se radi. Karić je prepoznat kao takav zbog čega mu je dodijeljena stipendija kako bi ostao vezan za Preporod. „Poslije toga kod akademika Karića sve je išlo ubrzano. Upisao je i završio dva fakulteta, islamski teološki i političkih nauka. Prije vremena“, kazao je Veladžić.
Karićevi romani, kako je to primijetila mr. Boškailo, ne govore samo o društvu ograničene slobode nego o društvu koje veliča i štuje kvazi-slobodu, robujući svemu osim Bogu, sijući ustajalost i nemljivost. „Romani imaju sve pojavne vrijednosti manifestacije islama i ostalih abrahamovskih religija. Bogovo roblje jeste hronologija, ali i autobiografski doživljaj Dječaka iz „Boje višnje“. U ovom romanu postaje i zaljubljenik i rob, najzanosnijeg, najčarobnijeg, najprivlačnijeg, najiritantnijeg, najodbojnijeg, ali ipak magnetski privlačnog ženskog lika romana, a to je lik Medrese. I takva ljepotica ne može imati samo jednog zaljubljenika. Mnogo ih je“, pored ostalog, naglašavajući aspekte identifikacijske prijemčivosti sa radnjom u romanu istakla je Boškailo. U Karićevim romanima, prokomentirala je, sloboda je način bivstovanja i promišljanja, onako kako je to bilo i kod prvog čovjeka, Adema a.s., i prve žene h. Have, u praiskonskom raju.
Predstavljajući književni opus Enesa Karića Hadžem Hajdarević je naglasio kako se radi o tekstovima koji su rafinirani, promišljeni, i čisti od bilo kakvih mistifikacija u jeziku jer se Karić trudi da su oni što nagodniji i da ih čitalac razumije. Prvi njegov romana „Pjesme divljih ptica“ došao je kao neka vrsta kulturnog šoka. Način na koji Karić ostvaruje svoju naraciju je oduševljavajuća“, kazao je Hajdarević. Pojašnjavajući pojedine segmente iz fabula romana podsjetio je kako je rat dominantna tema u četiri od njih. „Tek u petom romanu Karić je izašao iz prostora rata, ali taj rat se nastavlja unutra, u čovjekovim ideološkim postavkama, unutarnjim nemirima, nesigurnostima u jednom ideološki formatiranom sistemu, u kojem nije bilo lahko živjeti“, rekao je Hajdarević. Karićeve romane svrstao je u kategoriju ispovjedničke knjiženosti, što je jedna od odlika moderne bošnjačke književnost, oblikovane na bosanskom jeziku, što se da razaznati i romanima Sušića, Selimovića, Ibrišimovića, Horozovića itd. „Svi oni imaju neutaživu potrebu da se nekome i nečemu ispovijedaju“, istakao je Hajdarević.
Akademik Karić je izlaganje počeo pojašnjavajući motive koji su utjecali na njega da se počne baviti književnosti. Reakcije čitatelja njegovih eseja u kojima je tretirao i važne teološke teme, i lahkoća razumijevanja kod čitatelja bile su od presudnog značaja. „Esej napisan lahkom rukom, mislima i srcem, makar on bio o teškim teološkim temama čitatelji lakše razumijevaju“, rekao je Karić, a potom prokomentirao općenito značenje riječi iza kojih stoji nevidljivi dah. Istakao je da se pisanjem romana nije odmakao od teoloških pitanja, što su u kritikama primijetili i teolozi različitih vjerskih svjetonazora. Za Karića je pisanje romana jedan od vidova njegovog traganje za slobodom izricanjem.
„Književnost je uvijek sloboda. Svaki roman, svaka pjesma je iz slobode“, kazao je Karić, a potom prokomentirao njene obrise u svom životom iskustvu i iskustvu svoje generacije.
Književnost, dodao je, čovjeku pruža mogućnost suočenja sa najvećim pitanjima kroz najljepši jezik. „Književnost traži tišinu, a u tišini dolaze pitanja“, naglasio je. Nadalje je u obraćanju kratko prošao kroz fabulu svih romana čija je zajednička odlika lišenost „izama“. „Oni nisu ni protiv kakvog izma, niti zagovaraju ikakav izam. Nije to literatura koja komunizma, protiv socijalizma…. ili da zagovara nekakav fundamentalizam. Ovaj pripovjedač priča i ima signale kako svoga čitatelja da vodi, što su primijetili i književni kritičari“, pojasnio je Karić. Na kraju je najavio svoj sljedeći roman u kojem će glavni lik biti Hasan Karić, mladić koji je prošao sve golgote i sva ratišta tokom Drugog svjetskog rata.
(Mostarski.ba/Hasan Eminović)
