Jučer je u 69. godini života preminula Milada Orman, omiljena mostarska profesorica filozofije i logike.
Milada Orman, je odrasla u Ljubuškom, gdje je pohađala osnovnu i srednju školu. Studij filozofije i komparativne književnosti završila je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrabu. Svoje znanje prenosila je učenicima u srednjim školama u Mostaru i Ljubuškom. Poseban afinitet prof. Milada pokazala je prema „Dickensovoj djeci”, prema bolesnim, siromašnim, djeci sa posebnim potrebama. 2015. godine proglašena je za najbolju profesoricu Federacije Bosne i Hercegovine.
Mnogobrojne generacije je pamte po nesebičnom zalaganju i ljubavi prema učenicima. Za profesoricu Miladu se može reći da je puni radni vijek bila profesor i to 24 sata dnevno.
Kemal Mahić u opširnom tekstu na portal ljubušaci.com o njoj piše:
Naša profesorica Milada je „vječita djevojčica“svoje tragično i prerano izgubljene majke Zarife (rođ.Ćustović-Trebinje) i našeg Maše kojeg smo rado susretali pred svojim domovima u nadi da će nam uvijek donijeti radosne vijesti kao pismonoša PTT Ljubuški. Nakon odlaska majke, naša „djevojčica“ je ostala sa ocem u porodičnoj kući na „Obali“. Po udaji sestre Suade, jedne od ljubuških ljepotica i „nimfi“ i njenog preseljenja u Mostar (prezime Isović), Milada i Maše su ostali sami u želji da oživotvore svoj san—da Milada postane profesor filozofije i književnosti!. Tako se i dogodilo i Maše je završio svoju „misiju“ pa je mogao „na miru“ krenuti za svojom suprugom Zarifom…
Krajem 70-tih godina profesorica Milada se zaposlila u SŠC Ljubuški i tako smo postali kolege i sa vremenom prijatelji i drugovi sa bliskim pogledima na opću stvarnost i realnost.
Za tih 20-tak godina zajedničkog rada u SŠC Ljubuški (Gimnazija, Škola sa praktičnom obukom, usmjereno obrazovanje) moglo se primijetiti ono što smo svi primijetili:karakterne osobine, znanje, poštovanje, kultura, druželjubivost, humanost, saosjećanje i ono najvažnije što treba imati professor—ljubav prema djeci (učenicima) i sklonost ka „rješavanju nerješivog“.
Iz iskustva može se reći da su učenici uvijek u pravu (naravno, ne 100%). To se moglo primijetiti u njihovim komentarima o njihovom odnosu prema liku i djelu profesorice Milade Orman. Uvijek su to bile riječi bliskosti, simpatije, uvažavanja i poštovanja osobnosti učenika. U njenom radu sa učenicima nikada nisu učenici predstavljani kao „drčina“ nego kao ličnosti u formiranju sa svim svojim osobinam koje izgrađuju čovjeka kao zrelu osobu.
Zato mogu da kažem da su je svi učenici voljeli: učenici iz Ljubuškog i učenici iz Mostara, gdje je radila u srednjim školama. Kada si takav onda nema veze da li radiš na Istoku ili na Zapadu. Vrijednost učenici prepoznaju i nikakvi „centri“ ne mogu ušutkati dječija srca!
Kada šetate po Zagrebu,Vrgorcu, Mostaru, Čitluku, Sarajevu, Grudama, Konjicu, Čapljini, Stocu… onda kada pomenete riječ „Ljubuški“-sugovornik će Vas upitati „a znate li Vi profesoricu Miladu?“. Odgovarajući potvrdno, zaključit ćete da je profesorica Milada promotor Ljubuškog u obrazovanju, kulturi, poeziji, umjetnosti i svim onim dimenzijama civilizacije svijetla koje zrači uprkos sjenama i tamom koja „obavija svijet“.
Milada je „duh grada“ Ljubuškog. Ona prenosi ljepotu ambijenta i „sve što nosi energiju srca i uma“. Gdje je srce-tu je Milada! Tako nastaje slika, misao, projekat… Time je ona jedna od karijatida grada Ljubuškog.
Historija bira najveće a Stvoritelj oživotvoruje njihov (njen) trag i dar!
…Rastali smo se 1993. godine i više nismo bili članovi istog Nastavnog vijeća. Ali, Nedokučivi je 5. oktobra 2015. godine opet nas spojio i vratio nas na „status nascendi“-početno mjesto, i dodijelio nagrade za postignute rezultate, na centralnoj svečanosti u Sarajevu, za obrazovanje u Bosni i Hercegovini. Kuriozitet je bio u tome da je sindikat HNK predložio profesoricu Miladu Orman, a da je Sindikat Kantona Sarajevo predložio autora ovog teksta! To su uradili Mostar i Sarajevo. Istog dana i na istom mjestu! To mogu uraditi jedino ova dva grada u Bosni i Hercegovini!
Morali smo promijeniti mjesto boravka da bi bili ponovo dio Nastavnog vijeća!
Ali, niko nije prorok u svome mjestu!, napisao je Mahić.
Na stotine njenih bivših učenika oprašta se od svoje omiljene profesorice na društvenim mrežama. A to je najbolja i najrelevantnija potvrda uspješnosti njenog djelovanja u odgoju i ubrazovanju mladih.
Na taj način njeni bivši učenici joj iskazuju ljubav i poštovanje, koje im je ona nesebično poklanjala.
Dženaza će se klanjati u subotu 3. 6. 2023. u 17:00 u haremu Vrbica -Žabljak u Ljubuškom, gdje će se rahmetlija i pokopati.
(Mostarski.ba)
