Jučer su se sreli. Poslije skoro dvadeset godina. U Cernici, u onoj slastičarni, gdje meni tulumbe su najdraže. Sreli se na sredini Grada. Da ne bude, da neko je morao popustiti više, pa otići u njen, ili u njegov dio

Bila je Titina slika na vidnom mjestu. Čim uđeš s vrata, da ti u oči upadne. I plinska peć u ćošku, a kraj nje rešo za kafu. U ćošku drugom, ribarska korpa, i naslonjen na zid ribarski mlat. I puna

Uvijek smo ga smatrali malo sumanutim. Ono, ni svojse lud, a nije vala baš ni pametan. Uvijek bi negdje žurio, kao da će na autobus zakasniti, a kada bi ga neko upitao, o politici, o ratu, vrisnuo bi "Nisam odavde!

Kako je lijepo vidjeti iskrenost prijateljstva u pogledima ljudi za onim stolom u gornjem desnom ćošku. Nekoliko njih, rame uz rame, uz kafu i čaj, u onoj toploj i ugodnoj slastičarnici u staroj poznatoj ulici našeg Grada. I ti vidiš,

Mnogi će reći, da let je ono najljepše što možeš doživjeti. Kad poletiš, i uzdigneš se iznad prosječnosti, zvijezde su ti jako blizu, ali pogled ti je zamagljen, i ne možeš razaznati, ljude od ne ljudi. Meni je pad mnogo

Škrtost ti je bolest. Kad si škrt, u svemu si škrt. Uvijek vagaš, koliko dati para, i duše, i ljubavi, i prijateljstva. Sve ti je onda računica. I život ti se pretvori u brojanje. Pa džepova punih, a duše prazne

Još samo godina jedna, mislio sam, i eto me kući. Godina jedna, puno znači, kad misliš o penziji. I previše sam umoran, za upoznavati se s nekim novim ljudima, gradovima i rijekama, za koje uvijek sam pomalo kradljivac njihovog komada

Nikako mu nisam mogla oprostiti, što svakom od raje dao je veliki krug na poni biciklu oko cijele Carine, samo meni nije. Danima i noćima, smišljala sam kako da mu vratim za tu nepravdu, zločin, bezobrazluk i ne znam kako

Ni Miru nije zaobišao. Odakle,  kako... niko ga od roditelja nije imao,  ni braća ni sestre. Barem niko od njenih do sada. Teško ko ga može ovdje zaobići. Kad nastupi tuga i jad,  kad suze budu jedino društvo uz prvu

Urezale se riječi k'o bakrorez u sjećanje. Duboko i trajno. Da ne izblijedi, i da se prenosi drugima. Onima koji hoće da čuju. Upoznala sam čovjeka bogatog i ovako i onako. Ono "ovako" mislim na jahtu, svilu i kadifu, a

Iako je bio drugi mjesec, jutro je više podsjećalo na rano proljeće, nego na još uvijek zimu. Sunce zubato, ali ipak dovoljno ga, da zaslužena tri dana odmora, s dragom prijateljicom provedem u mirnom hotelu uz more, u lijepom Dubrovniku.

Već sam pisala o tebi. Mislila sam da svi te volimo. Svako na svoj način. Neko zbog skakača, a neko zbog divnih razglednica koje si krasio, a koje vojnici i pitomci slali su svojim kućama, uz obavezan pozdrav iz Grada