KURT: Mlin za kafu kao simbol izgubljenog socijalističkog raja

U željezničkim radionicama radili su mnogi domaći kovači, bravari i kazandžije na prvim mašinama za obradu metala. Od otpadaka mesinganih cijevi i drugih metala pomalo kriomice i za vrijeme pauza pojedini majstori su pravili ručne mlinove za kafu, prvo za svoju porodicu, a kasnije su stizale “narudžbe” i od komšija u mahali. Ta praksa posebno je uzela maha za vrijeme socijalističke Jugoslavije.

Kafa/kahva i običaj njenog ispijanja relativno je brzo iz područja Jemena, pa preko Egipta i Istanbula zahvatio i prostor Bosanskog ejaleta. Kafa u bosanskohercegovačke gradove je dolazila s trgovcima, hadžijama, dervišima i osmanskim velikodostojnicima koje je Visoka porta slala na službu u naše krajeve. Kahva je izvorno arapska riječ koju su Bošnjaci prigrlili u cjelini, a s njom i kahve/kafane gdje se taj blagotvorni napitak ispijao.

Prve podatke o kafi i kafanama na prostoru naše zemlje donosi nam Pečevija, koji je nakon osvajanja Bihaća 1592. godine bio u posjeti bosanskom beglerbegu Gazi Hasan-paši Predojeviću u Banjoj Luci i s njim pio kahvu. Kafane su bile jedina mjesta gdje su bez nekog protokola ravnopravno sjedili pripadnici raznih društvenih slojeva i bez zazora komentarisali aktuelna društvena zbivanja, slušali i širili informacije koje su u kafani čuli od raznih trgovaca i ostalih putnika namjernika koji su odlučili da na svom putu predahnu i popiju kahvu.

Tako je Evliya Çelebi prilikom boravka u Mostaru sredinom XVII stoljeća zapazio malu kafanu gdje su se skupljali posadnici mostarske tvrđave i uglednici grada, a cijeli zid je bio ukrašen njihovim oružjem. Ostavio je zapis i o malom čardaku koji gleda na Neretvu u kojem se sastaje obrazovan svijet i diskutuje razna pitanja iz nauke. Za potrebe kahvi u bosanskohercegovačkim mjestima kahva se tukla ili tucala željeznom polugom u stupi od trešnjeva drveta na dnu kojeg je bilo zabijeno topovsko džule (kugla).

Dolaskom Austro-Ugarske na naše prostore intenzivira se industrijski razvoj i dolazi do izgradnje više željezničkih pruga. Tako je izgrađena uskotračna pruga od Sarajeva, pa preko Mostara, Čapljine i Trebinja sve do Dubrovnika i Zelenike. Uz prugu je u Mostaru podignuta ložionica, te ložioničke ispostave u Konjicu, Bradini, Jablanici, Čapljini, Trebinju, Dubrovniku, Zeleniki i Plavnici u kojima je 1937. godine radilo oko hiljadu zaposlenih zaduženih za održavanje i popravku lokomotiva i vagona na trasi te pruge. U tim željezničkim radionicama radili su mnogi domaći kovači, bravari i kazandžije na prvim mašinama za obradu metala.

Od otpadaka mesinganih cijevi i drugih metala pomalo kriomice i za vrijeme pauza pojedini majstori su pravili ručne mlinove za kafu, prvo za svoju porodicu, a kasnije su stizale “narudžbe” i od komšija u mahali. Ta praksa posebno je uzela maha za vrijeme socijalističke Jugoslavije. Mada su u Požarevcu i Gornjem Vakufu postojale fabrike za izradu ručnih mlinova za kafu, ipak je ručno, kriomice, izrađen mlin rukama nekog člana porodice imao posebnu vrijednost. Početkom 1970-ih godina pojavili su se i električni mlinovi, ali je korištenje ručnog mlina ipak bilo poželjnije jer se oštrice električnog mlina brzo pregriju, te se kafa preprži i nema poželjan ukus, a uz to je i jednostavnije i praktičnije jer možete pričati s gostima dok meljete kafu i ne morate stajati kraj utičnice.

U vremenu od decembra 2014. pa do aprila 2022. godine pratio sam (jugo)nostalgične Facebook grupe vezane za moj grad Mostar i Bosnu i Hercegovinu u cjelini. Tih osam grupa ukupno su brojale 37.700 članova. Od tog broja, 26.900 su članovi s bošnjačkim imenima, što je više od dvije trećine, ili 71%, pa možemo reći: da nema Bošnjaka, ne bi bilo ni jugonostalgičnih Facebook grupa. Interesantno je bilo pratiti kako su ljudi kroz diskusije i komentare u tim grupama retroaktivno konstruisali bolju prošlost, a može se vidjeti da je stasala i treća generacija jugonostalgičara. Tako možemo čitati komentare 19-godišnje djevojke da joj je “jedino žao što nije rođena i živjela za vrijeme Tite”!? Po pravilu, te socijalističke sentimente isključivo ispoljavaju i šire osobe s bošnjačkim imenima i prezimenima.

Naprimjer, kad se na jugonostalgičnim Facebook grupama diskutuju o svjetskom gigantu, fabrici Soko, o čemu sam pisao u prošlom broju Stava, prije ili kasnije u tim ideološkim diskusijama i maštarijama pojavi se ručni mlin za kafu koji su oni, njihovi očevi, ili djedovi, pravili u fabrici s ostalom rajom, pa kriomice iznosili pored fabričkog čuvara Medana, koji je kao Kerber na kapiji fabrike pazio da radnici ne potkradaju narodnu imovinu.

“To je bio život kad smo svi bili zadovoljni i sretni”, sažetak je svih tih komentara. Na kraju diskusije, kao konačna potvrda toga kakav je to život bio u socijalističkom raju koji su uništila “tri nacionalizma”, uvijek uzvik “Eno ga – još melje!” Kako neće mljeti kad su mlinovi pravljeni od najtvrđeg alatnog čelika koji je Soko za skupe devize nabavljao na Zapadu! U svim tim diskusijama učestalo se koristi riječ antifašizam. Poslije detaljnije analize može se zaključiti da je tim diskutantima antifašizam ustvari drugo ime za socijalizam i komunizam. Zbog toga, naizgled imamo paradoks da osobe kojima su puna usta antifašizma istovremeno slave sve ono što odlikuje fašizam; jednopartijski sistem, doživotnog vođu, oduzimanje imovine, izopćenje iz društva, verbalni delikt i slanje u logor (na Goli otok) neistomišljenika.

Te ljudske osjećaje ne treba ismijavati, nego ih treba pokušati razumjeti i objasniti. Tako možemo čitati da sličan fenomen postoji u Njemačkoj. Naime, ljudi koji su živjeli u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj – najcrnjoj komunističkoj diktaturi – se više žale za tom zemljom, a mnogi od njih podržavaju Putina, koji želi obnoviti nekadašnju moć Sovjetskog Saveza. Pored najbolje volje, ne može se tvrditi da su Nijemci u DDR imali bolji standard nego danas.

Možda u ovim naracijama i žalu za boljom prošlošću, kako u Njemačkoj, tako i kod nas – osim razumljive nostalgije za prohujalom mladošću – ideologija ipak ima znatno važniju ulogu nego što se to prije mislilo?

(Ahmet Kurt/Stav)