Mlada Mostarka o 8. martu: Ne želim cvijet za 8. mart

Učenica 8. razreda Ajla Vele napisala je zanimljiv literarni rad  na temu Međunarodnog dana žena.

Zanimljivo je razmišljanje četrnaestogodišnjakinje o ovom prazniku, koji je, prema njenom mišljenju, izgubio svoju suštinu.

Ne želim cvijet za 8. Mart!

Pitali su me, ko mi je uzor – mislili su na slavne ličnosti i poznate pjevače, ali sam rekla moja majka.
Svi su bili zbunjeni i upitali su me zašto, a ja sam im odgovorila sljedeće. Zato što je najbolja majka, zato što je najbolja žena i najbolji šef.

Sve su prihvatili osim da je najbolji šef, jer šef bi trebao biti muškarac zar ne. E pa da, ona je najbolja šefica.
“Glava” firme mora biti muškarac, jer obično posao preuzmu i vode muškarci.
Ljudi su iznenađeni kada pitaju ko je šef, i pojavi se žena. Zašto? Molim vas zašto?

Žene mogu raditi sve, isto kao muškarci, imaju ista prava. Bar bi trebalo tako biti.
I baš zahvaljujući hrabrim ženama koje su izlazile na marševe za prava koje imamo danas. Međunarodnu konferenciju pokrenuli su razni marševi, a najupečatljiviji je bio 1908. godine u New Yorku kada je preko 15 000 žena izašlo na ulice i protestovalo za prava žena, veću platu, kraće radno vrijeme. Među tim ženama su bile Clara Zetkin i Rosa Luxemburg koje su bile članice i organizatorke prve međunarodne ženske konferencije koja je održana u Kopenhagenu 1910. godine.

U Americi su se događali česti požari i druge nesreće zbog loših uslova rada, a neke od tih nesreća i sa velikim brojem smrtnih slučajeva. Između ostalih važnih historijskih događaja, njime se obilježava i požar u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada su poginule 123 žene i djevojčice.

Nakon oktobarske revolucije, feministkinja Aleksandra Kolotanj nagovorila je Lenjina da 8. mart postane državni praznik, te se tokom sovjetskog razdoblja koristio za obilježavanje “herojstva radnica”.

Iako borba žena traje već stotinu godina, ona još uvijek nije završena. Žene u cijelom svijetu još uvijek se bore s raznim predrasudama, posebno u poslovnom svijetu, dok su u nekim državama ženama uskraćena skoro pa sva prava.

U Bosni i Hercegovini, prvi ustanak za ženska prava je održan 8.3.1913. sa zahtjevima za poboljšanje radnih mjesta. Na taj dan izašlo je 2 000 žena na ulice BiH i borile se za svoja prava kakva mi imamo danas.

8. mart je, nažalost, izgubio svoju svrhu, u svijetu, a i ovdje u BiH.
Za 8. mart se uglavom poklanja cvijeće, dok se njegova suština potpuno zaboravlja. Većina ljudi niti ne zna zašto se slavi ovaj praznik.
8. martom se slavi borba žena, za ravnopravnost, jednaka prava, iste uslove za život, i što je najvažnije – bolje živote za naredne generacije.

Za 8.mart ne želim cvijet!
Za 8. mart želim dostojanstvo i pravo koje mi po rođenju pripada!

(Ajla Vele)