Mladi Mostarac i student i profesor u SAD

25-godišnji Mostarac Antonio Soldo, koji već godinu dana studira na doktorskom studiju američkog sveučilišta Auburn University u Alabami, na istoj visokoškolskoj ustanovi je zaposlen i kao asistent, gdje predaje studentima i radi istraživanja.

Studij građevinarstva započeo je na Građevinskom fakultetu u Sveučilišta u Mostaru kada je na drugoj godini studija bio upoznat s geotehničkom stranom građevinarstva.
Po završetku preddiplomskog studija, odlučuje upisati geotehnički smjer na diplomskom studiju, a pošto taj smjer još uvijek ne postoji u Mostaru, odlučuje se za studij u Zagreb.

Nakon Master studija u Zagrebu, dobija ponudu da upiše doktorski studij na University Auburn i odlučuje da je prihvati.
“Tu sam ponudu prihvatio prije svega jer sam smatrao da ću tako moći ostvariti svoj puni potencijal“, rekao je Antonio.

Navodi kako je razlika studiranja između Mostara, Zagreba i SAD-a ogromna.

„Ako ste ikada gledali bilo koji film o američkim fakultetima možete dobiti jednu poprilično dobro sliku američkih fakulteta. Sličnosti sa studiranjem u Mostaru postoje, ali u SAD-u sve ima jači intenzitet. Studenti formiraju udruge, potiču druge studente da se pridruže njihovoj udruzi, natječu se tko će biti predsjednik studenata. Svaki kandidat za predsjednika studenata ima svoju kampanju i tim koji mu pomaže u tome. Postati predstavnik studenata je nešto što kandidati shvaćaju jako ozbiljno. Ali ne rade to jer im je dosadno, takve titule ih ističu od ostalih i pomažu u daljnjoj karijeri. To je ono što našim studentima nedostaje. Trebaju što ranije shvatiti da neće biti jedini s diplomom i da bi im nešto po čemu se ističu moglo značajno pomoći u zapošljavanju. Osim ako im je već unaprijed osiguran posao, u tom slučaju mogu biti mirniji. Za sve ostale ‘regularne’ studente, ‘it's a jungle out there'“, objašnjava te dodaje kako u SAD-u postoje bratstva i sestrinstva, pravi američki fakultetski stereotip te ističe kako su profesori pristupačniji.

„Odnos između profesora i studenata je, usudio bih se reći, blaži. To je vjerojatno jer studenti u Americi imaju puno veću ‘moć’ nego studenti u Mostaru. Troškovi studija u Mostaru, Zagrebu i Auburn University se jako razlikuju. Za mene je studij bio najjeftiniji u Zagrebu. U Zagrebu, ako je netko dovoljno dobar student, studiranje ne košta puno. Studiranje u Mostaru me je koštalo više. Vađenje bilo kakve potvrde s fakulteta u Zagrebu je besplatno, dok u Mostaru svaka potvrda košta. Studiranje u Americi je puno skuplje nego studiranje u Mostar ili u Zagrebu. Studenti uzimaju kredite da završe studij. Ako netko dobije stipendiju, to značajno olakšava cijeli proces“, govori Antonio te dodaje kako je zahvalan profesorima koji su ga potaknuli na tako važan korak kao što je odlazak na drugi kraj svijeta u potragu za novim znanjima.

„Ne mogu se požaliti na znanje naših profesora. Mislim da su moji profesori na Građevinskom fakultetu u Mostaru (i u Zagrebu) eksperti u svojim poljima i dosta sam naučio od njih. Htio bih istaknuti dr. sc. Ivanu Domljan i dr. sc. Maju Prskalo koje su mi pomogle u donošenju bitnih odluka koje su bile vezane za Master i doktorski studij“.

Put do Amerike nije bio nimalo lagan ali je sve uspješno prošao. Najprije je dobio ponudu od profesorice s University Auburn je li zainteresiran za doktorat u SAD-u. Nakon što je bio detaljnije upoznat, morao je ispuniti sve uslove koje je University Auburn zahtijevao.

„Moj prosjek je morao biti dobar, morao sam položiti dva testa na engleskom jeziku (TOEFL i GRE). Također, morao sam poslati životopis, motivacijsko pismo, tri pisma preporuke, program Bachelor i Master studija. Nakon što sam primljen, prijavio sam se za vizu, dobio je i bio sam spreman za polazak. Naravno, to možda izgleda kao nešto što može biti gotovo u 10 dana, ali trajalo je duže od toga“, rekao je Antonio.

Da bi došao do pozicije na kojoj je sada bilo je potrebno puno odricanja i truda, kao i vannastavnih aktivnosti kako bi se dokazao da je bolji od ostalih i da bi tako bio pozvan na doktorski studij u Americi.

„Trudio sam se da imam dobre ocjene i da se uključim u aktivnosti koje će mi pomoći na tržištu rada. Dobre ocjene ne garantiraju ništa. Dok sam bio na Master studiju radio sam u studentskoj udruzi IAESTE i jedno ljeto sam otišao na stručnu praksu u Japan. Kao student na doktorskom studiju u SAD-u išao sam na Haiti gdje sam educirao studente i mlade inženjere. Takve stvari mogu znatno unaprijediti nečiji životopis. Moja stručna praksa u Japanu je bila jedan od razloga zašto sam bio pozvan na doktorski studij u Ameriku“, objašnjava.

Neuobičajena mu je situacija kada je u jednu ruku i student i profesor, te mora balansirati između toga, jer na jednu stranu on uči od drugih, a na drugu on podučava druge.

„Predavati studentima, umjesto biti samo student, je bilo malo neobično ispočetka. Sada sam na drugoj strani i ponekad se osjećam kao da igram za protivnički tim. Pogotovo, kada studenti imaju ispit, a ja trebam paziti je li netko prepisuje ili slično.“

U SAD je došao prije godinu dana i od tada nije posjetio svoje rodno mjesto. Iako mu nedostaje Mostar, ipak mu je drago što ima priliku upoznati ostale kulture.

„Želio bih da mogu reći da mi je drago što sam se riješio mostarske vrućine, ali ovdje je također vruće. Fali mi naša hrana, obitelj, prijatelji i neke sitnice koje karakteriziraju naš stil života. Nalazim se u okruženju koje je ‘izmiješano’. Ima jako puno različitih kultura, a opet mogu pronaći svoju“, objasnio je i dodao koliko god volio Bosnu i Hercegovinu ipak svoj život ne vidi u njoj.

Ističe da ne zna šta budućnost nosi, ali zasad ne planira živjeti u BiH, zato što ovdje, kako ističe, ne bi mogao ostvariti karijeru kakvu želi.

(Mostarski.ba)