Mostar kao raskriljena poetska knjiga: Ko može biti mostarski pjesnik?

Mostar nije bio samo grad pjesnika nego i komentatora poezije, koji su nastojali kanonizirati postojeće književne ideale; grad u kojem su na različitim službama bili brojni proslavljeni pjesnici svog vremena, duboko predani tom gradu, te se s pravom može metaforički govoriti o Mostaru kao o višestoljetnoj raskriljenoj poetskoj knjizi.

Duhovni život na višoj razini, na razini pismenosti i umjetnosti nije podjednako bio razvijen u svim stolnim mjestima sandžaka unutar Bosanskog ejaleta. U nekim od tih mjesta uočava se raznolikost djela pisanih na orijentalnim jezicima i/ili brojnost domaćih autora koji su pisali na tim jezicima, s jedne strane, dok se u administrativnim središtima nekih drugih sandžaka teško može naći značajniji broj sačuvanih rukopisnih djela na orijentalnim jezicima, s druge strane.

Dakle, potrebno je napraviti nužnu distinkciju: administrativni centar u osmanskom periodu nije isto što i kulturni centar. Tačno je da se u administrativnim centrima mogu osigurati bolji materijalni preduvjeti za razvoj duhovnog života, ali razvitak duhovnog života, obrazovanja i kulture u najširem smislu ovisi o institucijama i intelektualnim krugovima gdje se određeno umijeće može svladati. Takav je slučaj i sa književnošću i ostalim oblastima razvoja kulturnog života u osmanskoj Bosni. Dakle, tamo gdje ima medresa, tekija i poetskih krugova razvija se i pismenost više razine i pjesništvo. Jedno od takvih mjesta u osmanskoj Bosni bio je i Mostar. Administrativna pozicija Mostara mogla je osigurati i veću šansu za slanje određenih talentiranih učenika na više studije i/ili službe u Carigradu u određenom periodu, ali, to treba naglasiti, bilo je dosta mostarskih pjesnika koji su gotovo sav svoj život proveli u rodnome gradu.

Kao što je to slučaj i sa drugim kulturnim centrima u okruženju, i u Mostar su dolazili, kako trgovci s raznih strana, tako i učenjaci i pjesnici. Neki od njih su bili na službi u Mostaru, najčešće kao kadije ili muftije, drugi nekim drugim povodom Tako su, osim Mostaraca, na službi u Mostaru kao kadije bili pjesnici, kao što su:

Kamili, zatim Muhamed Nergisi iz Sarajeva, Mehmed Efendizade Ikbal iz Halepa i brojni drugi. U Mostaru su nastajali i komentari poezije. Od komentatora poezije u Mostaru izdvajaju se: Hasan Zijai Mostarac koji je sastavio komentar od četrdesetak strana na jednu kasidu Sadija Sirazija, mostarski kadija Kamili koji je komentirao jednu poemu hadži Derviša Žagrića Mostarca (OZ HAZU R.33).

Šejh Jujo koji je, doduše šablonski, komentirao poznati stihovani rječnik Ibrahima Šahidija, te Ali-Fehmi Džabić koji je komentirao poeziju na arapskom jeziku. Kulturni život u Mostaru odvijao se prema određenim zakonitostima, materijalnim pretpostavkama i stanju u društvu. Kada se govori o “mostarskim pjesnicima”, potrebno je, prije svega, pažnju usmjeriti na pjesnike koji su rođeni u Mostaru i koji su tu pisali svoju poeziju, zatim na Mostarce koji su rođeni i školovali se u Mostaru, odlazili u skladu sa potrebama službe u razne dijelove Carstva i opet se vraćali u zavičaj, kao i na pjesnike koji potječu iz poznatih, uglednih mostarskih porodica a koji su se zbog traganja za naukom i zbog službe nalazili u raznim mjestima u Carstvu.

Uvodna riječ knjige “Mostarski bulbuli” autora Adnana Kadrića

Fondacija Baština duhovnosti, Mostar, 2012.

(Mostarski.ba)