Mostarac među pet mladih istraživača svijeta
Mostarac dr. sc. Damir Zubac učestvovao je na prestižnom izboru top pet naučnih radova iz područja hidracije.
Njegov naučni rad pod naslovom “Fluid balance and hydration status in Olympic combat athletes: A systematic review with meta-analysis of controlled and uncontrolled studies” na kojem je radio u koautorstvu sa Paravlić, Jelaska, Ivančev i Morrsion prihvaćen je kao jedan od pet najboljih na svijetu u konkurenciji mladih istraživača od strane Hydration for Health Scientific Committee, krovne svjetske organizacije u području regulacije i balansa tjelesnih tekućina.
Damir se takmičio za prestižnu Young Researcher Award nagradu na natjecanju koje je održano u francuskom gradu Evianu.
Iako prva nagrada nije otišla u njegove ruke ovo je veliku uspjeh za našeg sugrađanina koji je osvojio i nagradu za najboljeg mladog naučnika u Hrvatskoj za 2017. godinu.
Damir trenutno radi na Kineziološkom fakultetu u Splitu.
U maju ove godine promovisan je u doktora nauka.
Ovu titulu stekao je radom “Metrijske karakteristike neinvazivnih biomarkera pri procjeni stepena hidriranosti organizma kod vrhunskih boksača juniora”.
Ovo je sažetak tog rada:
Takmičari u olimpijskim, ali i srodnim borilaĉkim sportovima nastoje naglim i nekontroliranim smanjenjem tjelesne mase doseći niţu teţinsku kategoriju i ostvariti takmičarsku prednost. Najĉešće, smanjenje ukupne tjelesne mase ostvaruje se na raĉun dinamiĉnog smanjenja volumena izvanstaniĉne tekućine. Takva praksa dovodi organizam u stanje akutne dehidracije koja pritom može izazvati brojne zdravstvene komplikacije, ukljuĉujući i smrt mladih sportaša. Stoga se važnost problematike mjerenja stepena hidriranosti organizma ne ogleda iskljuĉivo sa stajališta potencijalno umanjenih funkcionalno-fizioloških kapaciteta sportaša, nego preventivnog djelovanja zbog ugroženosti zdravstvenog statusa. Trenutno, u literaturi postoji velika rasprava o metrijskim karakteristikama neinvazivnih pokazatelja (biomarkera) korištenih pri mjerenju i interpretaciji stepena hidriranosti organizma sportaša. Stoga, temeljni je cilj ovoga istraživanja ispitati metrijske karakteristike višekratnih neinvazivnih pokazatelja stepena hidriranosti organizma kod vrhunskih boksaĉa juniorskog uzrasta u stvarnim uslovima pripremnoga kampa. U ovoj studiji prikupljeno je šezdeset devet uzoraka urina i analizirano putem terenskih i laboratorijskih metoda paralelno s procjenom ukupnog udjela vode u tijelu i tjelesne mase, dan-za-dan pristupom tokom tri uzastopna dana. Cjelokupan je unos markonutrijenata i vode dokumentiran tokom istraživanja. Uzorak ispitanika saĉinjen je od vrhunskih boksaĉa juniorskog uzrasta (n=23, dob 17.3±1.9 godina, tjelesne visine 1 .75±0.08 m, tjelesne mase 66.8±11 .8 kg, 8.3±2.3 % udjela masti u tijelu, 7.1±0.9 iskustva u boksu), iskljuĉivo nacionalnih prvaka Rusije, Srbije i Bosne i Hercegovine. Temeljem razliĉitosti u antropometrijskim karakteristikama ispitanici su podijeljeni u dvije homogene grupe (laki/teški). Temeljna se spoznaja ove studije ogleda u opaţenoj velikoj varijabilnosti i nedosljednosti urinarnih pokazatelja stepena hidriranosti organizma (laboratorijskih i terenskih, u rasponu: ICC=0.38 – 0.58) unatoĉ stabilnoj tjelesnoj masi (ICC=0.99, CV<1 %) i primjerenom unosu markonutrijenata i vode. Post hoc analize utvrdile su uniforman porast u vrijednostima osmolaliteta urina (UOSM) kod obje skupine ispitanika, između prvog i trećeg mjerenja za 11.2±12.8 % (p<0.001, η2=0.4) kod lakih boksaĉa, i 19.9±22.7 % (p<0.001, η2=0.5) kod teških boksaĉa, dok su vrijednosti specifiĉne težine urina (STU) porasle za 0.5±0.4 %, (p<0.01, η2=0.4), iskljuĉivo kod teških boksaĉa. Nalazi konkurentne valjanosti i medicinskih dijagnostiĉkih modela pokazuju uniformno slaganje i visoku povezanost urinarnih indikatora (r=0.87; p<0.001; III AUC=0.95, p<0.01), ali i razliku u odnosu na ukupni udio vode u tijelu (r=0.06, p=0.45, r=-0.13, p=0.53, pojedinaĉno). Promotrena je univerzalno visoka stopa hipohidriranosti organizma (STU=1.028±0.003 g•mL-1, UOSM=1036±158 mOsmol•kg-1), uniformno kod svih ispitanika, što dovodi u pitanje valjanost interpretacije do sada postavljenih kriterija i referentnih vrijednosti prilikom procjene deficita vode u tijelu sportaša. Ipak, usprkos porastu u vrijednostima koncetracije urina, ukupan unos markonutrijenata (35±4 kcal•kg-1) i vode (~3.0 L) bio je stabilan tokom provedbe studije. Predstavljeno istraživanje nije potvrdilo hipotezu o utjecaju povišene mišićne mase na dijagnostiĉku toĉnost STU (r=0.14, p=0.51), dok metrijske karakteristike i utjecaj ukupnih proteina u urinu iz maloga uzorka (r=0.11; p=0.59) na dijagnostiĉku toĉnost STU dan-zadan pristupom ostaju dvosmisleni. Temeljem prikazanih podataka moguće je izvesti zakljuĉke: (i) predstavljena studija opovrgava generalno prihvaćenu teoriju, ali primjenu osmolaliteta urina kao zlatnog standarda prilikom procjene ukupnoga deficita u tijelu, (ii) otvoreno kritizira korištenje presjeĉnih studija ĉiji je cilj bio utvrđivanje metrijskih karakteristika pokazatelja stepena hidriranosti organizma na uzorku natjecatelja iz borilaĉkih sportova, (iii) otvara problematiku razliĉitosti mehanizama ostvarenja koncentriranog urina u odnosu na dijagnostiĉku taĉnost procjene. Daljnje su studije potrebne da bi se detaljno razložili uzroĉni mehanizmi visoke varijabilnosti opažene u vrijednostima koncentracije urina kao posljedica odgovora bubrežnog sistema uslijed visokointenzivnih priprema u borilaĉkim sportovima. Ĉini se kako općeprihvaćeni neinvazivni dehidracijski biomarkeri iz urina ukazuju na druga fiziološka stanja i kompenzacijske mehanizme osim iskljuĉivog deficita vode u tijelu. Neovisno o izboru tehnike mjerenja, trenutno ne postoji u potpunosti ispravan i taĉan pristup problematici i interpretaciji prikupljenih podataka, što je i pokazano statistiĉko-metodološkim pristupom ove studije.
(Mostarski.ba)
