Život piše čudne i različite priče. Neke nisu nažalost, baš najljepše, no neke poput ove o kojoj ćete čitati sada ukoliko budete imali nekoliko minuta strpljenja, zaista su fantastične.
“Što se tiče odlaska u Ruandu, o tom sam razmišljala pune 4 godine” – počinje svoj put do Afrike Monika i nastavlja:
“Nekoliko puta sam bila voljna otići no uvijek se nešto drugo ispriječilo pa sam odgađala. Operacija koljena, pandemija, svašta nešto me sprečavalo u odlasku ali evo ove godine sam napokon uspjela doći. Kada sam u sedmom mjesecu završila sa svim ispitima na zadnjoj godini fakulteta sebi sam rekla da ako sada ne odem, neću nikada. Polako sam krenula s istraživanjem i pričala s dosta volontera koji su bivali već u Africi. Na kraju sam u franjevačkom samostanu dobila broj fra Ivice Perića koji me pozvao u posjet k sebi u Lepenicu. Inače, fra Ivica već 31. godinu živi i radi u Africi a već 19 godina je ravnatelj centra ‘Otac Vijeko’ u selu Kiwumu u Ruandi. Od njega sam dobila sve potrebne informacije, što i kako izvaditi od papira, cijepiti se protiv žute groznice,a zadnje što mi je rekao da se on u Ruandu vraća 1.09. i ponudio mi je da s njim krenem do tamo. Tu sam konačno prelomila i krenula za Afriku.”
Cijeli tekst pronađite na ovome LINKU.
