Na današnji dan 1. 11.
1995- Dogovoren Daytonski sporazum
Daytonski mirovni sporazum je pravni akt dogovoren u SAD, a potpisan u Parizu 14. decembra 1995. godine. Ovaj sporazum je potpisan da bi se okončao rat u BiH koji je trajao od 1992. – 1995. Također ovaj ugovor je regulisao upravno i ustavno uređenje BiH.
Potpisan je od strane tadašnjih predsjednika RBiH Alije Izetbegovića, srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, hrvatskog Franje Tuđmana, te američkih posrednika Richard Hoolbrooka i Wesley Clarka.
Daytonski osnovni princip je podjela BiH na dva dijela: FBiH i Entitet RS. Također ovim ugovorom je definisan povratak izbjeglica na svoja prijeratna ognjišta (što još uvijek nije ispunjeno), te je obezbjeđena potpuna ravnopravnost svih naroda na teritoriji BiH. Ovaj sporazum jeste okončao rat, ali na njemu treba raditi da bi se postiglo bolje društveno uređenje.
1531- Prva Gazi Husrev-begova vakufnama iz 1531. godine je pisana za džamiju, imare (humanitarna kuhinja) i hanikah (škola za derviše). Tačan dan pisanja vakufname u mjesecu novembru nije dostupan.
Druga vakufnama (1537.) je bila za Kuršumlija medresu a trećom (1537.) je uvakufljena dodatna imovina za izdržavanje džamije.
Tri vakufname predstavljaju dokumente koji čine pravni osnov formiranja Gazi Husrev-begovog vakufa kao jedne do u detalje organizovane složene institucije. Ove vakufname također predstavljaju, gledajući iz ugla savremenih propisa, sve neophodne pravilnike potrebne za funkcionisanje bilo koje savremene organizacije.
Gazi Husrev-beg je u svojim vakufnamama detaljno opisao sve što je neophodno za trajno funkcionisanje vakufa. Ovim vakufnamama su ustanovljeni hajrati (dobrotvorne ustanove) koji če da budu njegova ostavština za budučnost.
Opisane su sve djelatnosti koje treba da se izvršavaju u vakufu kao i objekti u kojima su uspostavljene pojedine djelatnosti i to;
– Džamija i funkcije vezane za džamiju,
– Medresa i funkcije medrese u oblasti obrazovanja,
– Hanikah (škola za derviše) i ibadeti koji se obavljaju u hanikahu,
– Imare i musafirhana (humanitarna kuhinja i prenočište) sa obavezama i načinom rada.
Gazi Husrev-beg je, u svojoj vakufnami iz 1531. godine između ostalog napisao:
Svakog umnog i razboritog čovjeka će se dojmiti, da je ovaj svijet prolazan i zavičaj dosade i nesreća. Nije svijet ni kuća ni stan on je tek prolaz, kroz koji se ulazi u kuću spasenja ili pakao, a za to je pametan onaj, koji se na ovome svijetu ne prevari, koji mu ne vjeruje, koji ga ne gleda ljubavnim očima, te mu se ne prilagodi. Sretan je onaj čovjek, koji na sebi priliku uzima te današnji dan na jučerašnji primjeni i koji, čekajući vrijeme smrti, u svome radu ne pogriješi. Dobra djela gone zlo, a najuzvišenije od dobrih djela je milodar, najuzvišeniji milodar je onaj, koji ostaje zauvijek, a od dobrotvornih djela opet je najljepše ono, koje jest, odnosno koje če se trajno ponavljati. Jasno je, da je od trajnih dobrotvornih djela najdulje zajamćeno dobročinstvo vakuf. Dok je svijeta i vijeka korist vakufa ne prestaje niti se njegovo djelovanje do Sudnjega dana završava”.
1894- Zgrada tržnice je nastala kao potreba građana koji bi objedinio trgovinu namirnicama koja je bila intenzivirana zbog izgradnje željezničke stanice. Projekat je izrađen 1894 godine pod imenom “Markthalle fur Sarajevo”, a zgrada je bila gotova godinu dana kasnije. Iako je sam autor projekta nepoznat, arhitektonsko rješenje pročelja zgrade podsjeća na ostale projekte Josipa Vancaša. Na izvedbenim projektima se nalazi potpis August Butsch, ali njegovo djelovanje u BiH ne ukazuje na njega kao projektanta. Zgrada je građena u neorenesansnom stilu i kao takva reprezentira jedno od vrijednijih ostvarenja u toj kategoriji. U unutrašnjem prostoru, čelično-drvena, rešetkasta konstrukcija svoda, kao i podrumska hladnjača predstavljaju suvremenu sliku rješavanja unutarnjeg prostora.U auli se nalazi sat izrađen u stilu secesije, koji i danas postoji.
Početkom austrougarske uprave u Bosni nastaju brojni poslovni objekti, naročito u Sarajevu u zoni zapadno od Baščaršije.Težište gradskih centralnih funkcija pomjera se prema zapadu, a pojava Gradskog kolodvora na mjestu današnjeg Trga Oslobođenja tom prostoru daje značaj živog gradskog centra sa brojnim trgovinama. Posebno su bile zastupljene prodavnice mesa i zeleni, te se pojavila potreba za izgradnjom Gradske tržnice u kojubi se preselili svi mesari i trgovci zeleni iz ulica Franje Josipa, Ferhadije, Ćemaluše, Kujundžiluka i Predimaret.
Time je lokacija već bila predodređena, tako da se idejni projekat zgrade tržnice radi već 1894. godine (nacrti se nalaze u arhivu Zavoda za planiranje razvoja grada Sarajeva).
Gradska tržnica je otvorena 01.novembra 1895. godine, i sve do danas ima istu namjenu.
1918- 1. novembra 1918. godine Austro-Ugarska je predala vlast Narodnom vijeću SHS za Bosnu i Hercegovinu. Naime, nakon što je (20. oktobra 1918. godine) formirano Narodno vijeće SHS za Bosnu i Hercegovonu s Glavnim odborom od 25 članova i Predsjedništvom od pet članova, s poslanicima iz sva tri naroda, do 1. novembra 1918. godine ustrojene su oružane snage i policija, te okružni, kotarski i seoski odbori, a Austro-Ugarska monarhija je istog dana predala vlast ovom vijeću činom odstupanja namjesnika Sarkotića s funkcije. 3. novembra 1918. godine imenovana je prva narodna vlada za Bosnu i Hercegovinu, sa 10 članova, u kojoj su predsjednik i pet ministara (ili povjerenika) bili Srbi, tri Hrvata i jedan Musliman. Predsjednik Vlade bio je Atanasije Šola.
Kroz historiju Bosne i Hercegovine susrećemo se s brojnim predstavničkim tijelima od državnog značaja koja su se razlikovala prema tome da li je Bosna bila srednjovjekovna država, da li je imala pokrajinski/zemaljski značaj kao dio većih država ili je uživala status pune samostalnosti i nezavisnosti. Od 1914. godine izostala je institucionalna djelatnost Bosanskog sabora kao legitimnog predstavnika u odlučivanju o budućem statusu Bosne i Hercegovine, o čemu su postojala različita mišljenja, od onih o ostvarenju autonomnog položaja Bosne i Hercegovine u okviru Ugarske, preko ujedinjenja s Hrvatskom do prihvatanja rješenja sadržanih u Majskoj i Krfskoj deklaraciji. Nakon Prvog svjetskog rata i poraza Austro-Ugarske monarhije, 1. decembra 1918. godine stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) u koju je ušla i Bosna i Hercegovina. Tokom procesa ujedinjenja, u Zagrebu je, 2. i 3. marta 1918. godine, na inicijativu Jugoslavenskog kluba, donesena Rezolucija o ujedinjenju jugoslavenskih naroda koji su bili u sastavu Austro-Ugarske monarhije. Ovom skupu prisustvovali su i predstavnici Bosne i Hercegovine. Tada je predloženo osnivanje Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS) sa sjedištem u Zagrebu u kojem bi bile predstavljene političke stranke i nacionalne organizacije južnoslavenskih naroda iz Austro-Ugarske monarhije. Narodno vijeće SHS, kao vrhovno tijelo u novoj državi, osnovano je 5. i 6. oktobra 1918. godine, sa zadatkom izvršavanja potrebnih priprema za ujedinjenje svih južnoslavenskih naroda i stvaranje države na demokratskoj osnovi. Brojalo je 80 članova, od kojih je iz Bosne i Hercegovine bilo 18, uz dodatnih pet imenovanih iz sastava raspuštenog Bosanskog sabora. Središnji odbor činilo je 36 članova, od kojih šest iz Bosne i Hercegovine s dva zamjenika, bez muslimanskih predstavnika.
1967 –Uskotračna pruga Karanovac – Gračanica kao odvojak od pruge Doboj – Tuzla – Simin Han udužini od 4,010 km puštena je u saobraćaj 1. januara 1898. godine, a ukinuta je 1.novembra 1967. godine.
Uvođenjem pruge normalnog kolosijeka dolazi do ukidanja pruga sa uskotračnim kolosijekom.Ovo je samo jedna u nizu trasa koje su ukinute.
Uskotračnim prugama su se koristileo parne lokomotive koje su kao pogonsko goriv koristile ugalj.Te lokomotive su u narodu poznate pod imenom “ćiro”.Pojavom modernih lokomotiva “ćiro” se koristi samo kao turistička atrakcija.
1944– Ibrahim Kajan rođen je 01. novembra 1944. godine u Mostaru. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu, diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Dubrovniku i Fakultetu za defektologiju u Zagrebu, u kojem živi od 1969. godine. Magistrirao i doktorirao na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru. Radio u Zagrebu kao lektor, bibliotekar, urednik časopisa… Akademsku godinu 1989/90. proveo na naučnom istraživanju u Ankari i Istanbulu. Od 1992. je glavni urednik časopisa “Behar”, pokrenutog u Kulturnom društvu Bošnjaka “Preporod” Hrvatske, kojemu je osnivač i predsjednik (1991.- 2001.). Pokrenuo je i informativni list “Behar Journal” , te časopis za mlade “Jasmin” Radio-Zagreb mu je emitirao pet radio-igara, od kojih je jedna za djecu, a Radio Federacije BiH “Katarinu Kosaču – Posljednju večeru”, koja je doživjela dvije scenske postavke: prvo je na scenu postavio Mostarski.
U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.
(Mostarski.ba/Historija.ba)
