Na današnji dan 1. 5.
1. maja 1895. godine, Sarajevom je krenuo kružiti i prvi električni tramvaj, koji je zamijenio dotadašnji tramvaj na konjsku vuču.
Trasa električnog tramvaja išla je od željezničke stanice, koja se nalazila kod današnjeg hotela “Bristol” pa do Latinske ćuprije. Vozila koja su korištena proizvela je firma “Simens-Sohukert” i bili su to prvi tramvaji nastali u njenim pogonima.
Prvi električni tramvaj imao je dvoje vrata, a mogao je ukupno primiti 24 putnika. Ovaj tramvaji imao je odvojene vagone za pušače i nepušače, a čak je, u početku, bilo i posebnih vagona za muškarce i žene. Vozači i kondukteri su imali pravila u oblačenju i održavanju higijene.
Ali, u ovaj električni stroj građani nisu imali povjerenja pa je u početku tramvaj uglavnom kružio poluprazan. Ipak, već sljedeće godine, 6. septembra, električni tramvaj zabilježit će rekordan broj prevezenih putnika – čak 3.800 ili skoro 15 odsto cjelokupnog stanovništva Sarajeva.
Povećan broj putnika tražio je značajne izmjene u režimu saobraćaja pa su, umjesto svakih 15 minuta, tramvaji kretali svakih deset minuta s polazne stanice. Pruga je produžena do Vijećnice 1. decembra 1897. godine, a nepunu godinu dana poslije u saobraćaj je puštena još jedna linija koja je išla današnjom Titovom ulicom do Katedrale. Preko Baščaršije 1923. godine šinama su povezane Obala i Titova ulica, a iza Tvornice duhana izgrađena je nova remiza.
1. maj 1895. godine zvanično puštena električna rasvjeta u Sarajevu. Nakon generalne probe 3. i 4. aprila iste godine, Sarajevo je dobilo rasvjetu ulica, javnih objekata i stanova, a zatim i pokretanje industrijskih pogona prije mnogih evropskih gradova (Londona, Pariza, Ljubljane i 12 godina prije Zagreba).
U odnosu na druge zemlje, u Sarajevu veoma rano počinju pripreme za izgradnju objekata i instalacija za elektrifikaciju grada. Na području Hisete izgrađena je električna centrala sa zgradom direkcije, koja će vremenom (prema potrebama za el. energijom) biti nadograđivana. Objekat centrale završen je početkom 1895. godine, dok su prvi el. fenjeri testirani u aprilu iste godine. Koji su uskoro u potpunosti zamjenili stare fenjere na ulje.
Istovremeno sa gradnjom centrale, radilo se na postavljanju instalacija za osvjetljenje glavnih ulica i najvažnijih objekata u gradu. Tako je Sarajevo 1. maja 1895. godine dobilo električnu rasvjetu. Prva zgrada koja je dobila el. rasvjetu je zgrada Zemaljske vlade.
1 maj 1900. pokrenut je časopis Behar. Osnivači Behara bili su Edhem Mulabdić, Safvet-beg Bašagić i Osman Nuri Hadžić, a štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Ademaga Mešić, kojeg su zbog toga smatrao vlasnikom Behara. List za pouku i zabavu kako je glasio podnaslov svoj prvi broj objavljen je 01. maja 1900. godine i neprekidno je izlazio deset godina (1910.), svakih 15 dana. Glavni urednici su bili Safvet-beg Bašagić (1900.), Edhem Mulabdić (1901-1906), Mehmed Džemaludin Čaušević (1907.), Musa Ćazim Ćatić (1908.), Ljudevit Dvorniković (1909-10.).
U periodu od maja 1927. do aprila 1945. časopis je dobio novo ime “Novi behar”, a vlasnik je bila “Islamska dionička štamparija” i muslimansko kulturno društvo “Narodna uzdanica”. List je donosio priloge iz područja književnosti, historije, islamske nauke… Urednici su bili Husejn Đogo Dubravić i Alija Nametak. Prvi broj lista štampan je takođe 1. maja 1927. godine. Izlazio je neprekidno sve do 1943. godine, a nakon toga izašlo je 6 brojeva. Novi behar odigrao je važnu ulogu u prosvjetnom i kulturnom životu muslimana Bosne i Hercegovine.
Od 1993. godine časopis “Behar” izdaje Kulturno društvo Preporod.
2022. – Na današnji dan prije dvije godine preminuo je legendarni bosanskohercegovački fudbalski trener i nekadašnji fudbaler Ivica Osim.
Preminuo je 1. maja 2022. u Grazu, u svojoj 82. godini.
Ostat će zauvijek upamćen po svojem nogometnom radu, igračkom i trenerskom.
No, jedan Osimov potez ostat će zapamćen kod svih u Bosni i Hercegovini, ali i šire. Osim je bio selektor Jugoslavije od 1986. do 1992., a ostavku je dao 23. maja 1992, samo tri sedmice prije početka Evropskog prvenstva u Švedskoj na kojoj je Jugoslavija trebala igrati, ali je kasnije i njoj zabranjen nastup.
Osim je sazvao konferenciju za medije u Beogradu, a na njoj se emotivno, sa suzama, oprostio od reprezentacije koju nije mogao dalje voditi zbog napada na Sarajevo, odnosno Bosnu i Hercegovinu.
Ostavka je, ovako, najdirektnija stvar, da kaže čovjek: odlazim i gotovo je. Opet vam kažem, a to sam već ponovio, da ne vjerujem da mogu da idem niti ću ići, ni u Firenzu ni u Švedsku. Sve što mogu napraviti, ovako ljudski, i ako me neko bude pitao, to je moja privatna gesta, a vi je možete protumačiti kako hoćete… To je neka moja osobna odluka, a ja neću govoriti radi čega i da objašnjavam, vi vrlo dobro znate. Ali ako ništa drugo, i ono jedino što mogu napraviti za taj grad, bar da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se događa – rekao je tada Osim.
U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.
(Historija.ba/Hayat.ba/Mostarski.ba)
