Na današnji dan 1870. g. rođen Safvet-beg Bašagić

Na današnji dan, 6. maja 1870. godine u Nevesinju rođen je Safvet-beg Bašagić, jedan je od velikana bosanskohercegovačke književnosti s kraja devetnaestog i početka dvadesetog vijeka.

Osnovnu školu pohađao je u Mostaru i Konjicu, a nakon završene ruždije u Sarajevu studira na Bečkom univerzitetu na smjeru za orijentalne jezike.

Zajedno sa Edhemom Mulabdićem i Osmanom Nuri Hadžićem 1900. godine pokreće list Behar. Od 1900. godine radi kao profesor arapskog jezika na sarajevskoj Velikoj gimnaziji, sve do 1906. godine, kada biva otpušten, pod izgovorom da nije položio profesorski ispit. Godine 1903. osniva društvo Gajret, a potom i društva El-Kamer i Muslimanski klub. 1907. pokreće list Ogledalo, a godinu dana kasnije odlazi u Beč i pristupa izradi doktorske disertacije “Die Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der islamischen Literatur” koju je odbranio 1910. godine i stiče stepen doktora ex linguis islamiticis.

Osim toga, Safvet-beg Bašagić prevodi tekstove njemačkih pjesnika (Heinrich Heine „Kraj tanahna šadrvana“).

Iste godine izabran je za zastupnika u bosanskohercegovačkom Saboru i odmah potom, poslije smrti Ali-bega Firdusa, imenovan je za predsjednika. U dva navrata bio je predsjednik i u dva navrata potpredsjednik Sabora. Na tom položaju ga je zatekao i slom Austro-ugarske Monarhije. Nakon rata, od 1919. godine radi kao kustos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu sve do 1927. godine kada je umirovljen.

Iz saborskog djelovanja dr. Safvet bega Bašagića ostala je zabilježena jedna anegdota:

Na sjednicu Sabora koja se održavala u Banja Luci, Safvet-beg Bašagić dolazi sa malim zakašnjenjem, aristrokratski obučen sa fesom na glavi. Čim je on ušao, iz sale vikne Petar Kočić, također saborski zastupnik:

“Turci u Aziju!”

Dr. Bašagić se nonšalntno okrene i odgovori:

“A međedi u šumu!”

Salom se prolomi gromoglasni smijeh a Kočić postiđeno spusti glavu.

Bašagićeva kolekcija islamskih rukopisa i starih knjiga koja je u posjedu Bratislavske Univerzitetske biblioteke je dio UNESCO-vog programa Memory of the World Programme. Dio ove kolekcije je dostupan online posredstvom Svjetske digitalne biblioteke.

Safvet-beg je bio oženjen sa Fahrijom Bašagićevom, kćerkom Ćamil-bega Bašagića-Redžepašića i Najle Rizvanbegovićeve. Safvet-beg i Fahrija imali su dva sina i dvije kćerke.

Umro je 9. aprila 1934. u Sarajevu i sahranjen u haremu Begove džamije. U listu ‘Novi behar’ ostalo je zapisano da do 9. aprila 1934. godine Sarajevo nije vidjelo veličanstvenije dženaze od one Safvet-begu Bašagiću. Povorka je krenula iz Hrgića ulice, a na dženazi je bilo 5.000 ljudi. Ukopan je u haremu Begove džamije u Sarajevu.

(Mostarski.ba)