Na današnji dan 27. 1.

27.1.1942. – Igmanski marš je jedna od najpoznatijih i najslavnijih epizoda iz perioda Narodno-oslobodilačke borbe i jedinstvena operacija te vrste u svijetu.

Krajem januara 1942. godine, poslije okršaja na Pjenovcu i na Bijelim Vodama, Prva proleterska brigada se na Romaniji našla opkoljena jakim njemačkim snagama. Štab Prve proleterske brigade održao je savjetovanje u selu Sirijevićima. Trenutna situacija ocijenjena je kao vrlo nepovoljna po brigadu: ofanziva neprijatelja sa više strana; naglo osipanje domaćih ustaničkih snaga; brigada, i to nepotpuna (njen četvrti i šesti bataljon, već su bili napustili ovu teritoriju i nalazili se naplanini Jahorini u pratnji Vrhovnog štaba), ostala je u planini zametena snijegom do pojasa. Donešena je odluka o izvršenju opasnog, ali jedino mogućeg pokreta. Trebalo je proći pored Sarajeva, preko Igmana, prema oslobođenoj Foči.

Na marš je krenula kolona od 500 boraca i to 25. januara. Za dva dana su došli u Sarajevsko polje. Najteži dio je bio početak uspona na Igman. Prelaz preko Igmana je izveden noću između 27. i 28. januara, po dubokom snijegu i velikoj hladnoći. Taj marš postaje legenda, a četrdeset teško promrzlih boraca prebačeno je na liječenje u Foču, gdje su podnijeli nadljudske bolove amputiranja promrzlih dijelova tijela bez narkoze.

Grupa spomenika posvećenih Igmanskom maršu u Sarajevu proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik se sastoji od deset spomen-obilježja, i to:

Spomen-piramida na Velikom polju, planina Igman, općina Trnovo;

Spomenik na Velikom polju, planina Igman, općina Hadžići;
Spomen-kosturnica na Brezovači, planina Igman, općina Hadžići;
Spomen-obelisk na Brezovači, planina Igman, općina Hadžići;
Spomen-obelisk na Velikom polju, planina Igman, općina Hadžići;
Spomen-obelisk u Osjeku, općina Ilidža;
Spomen-ploča Gubavac, općina Ilidža;
Spomenik na Vrelu Bosne, općina Ilidža;
Spomenik na mostu u Reljevu, općina Novi Grad;
Spomen-obilježje Igmanskom maršu u Vogošći.
O maršu je snimljen i film Igmanski marš.

27.1.1993. – Preminuo Srđan Aleksić. Srđan je priskočio u pomoć svom sugrađaninu Alenu, a četvorica vojnika su se okanili Glavovića i kundacima pušaka isprebijali Srđana.Od zadobijenih povreda Srđan je pao u komu i preminuo 27. januara 1993. godine.

Srđan Aleksić rođen je u Trebinju. Otac Rade je bio košarkaški trener. Majka mu je rano umrla, a brat poginuo u udesu motornim zmajem, iznad Petrovog polja, u blizini Trebinja.

Srđan se amaterski bavio glumom za šta je dobio i više nagrada, a nastavio je glumiti i u toku rata, u predstavi San ratne noći. Također je bio pionirska plivačka nada bivše Jugoslavije. Bio je juniorski rekorder u plivanju.

Dana 21. januara 1993. godine grupa pripadnika Vojske Republike Srpske je legitimisala osobe na trebinjskoj pijaci. Nakon što su ustanovili da je jedna od legitimisanih osoba Alen Glavović, Bošnjak, počeli su ga maltretirati i tući. Tada je Srđan priskočio u pomoć Glavoviću, a četvorica vojnika su, umjesto Glavovića, kundacima pušaka pretukli Srđana. Od zadobijenih batina Srđan je pao u komu, i preminuo je 27. januara 1993. godine. Srđanov otac je u čitulji napisao “Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost”. Ostajući dosljedan osnovnih ljudskih vrlina, Srđanov otac, Rade je, na dan sahrane na prepunom groblju smogao snage i obratio se prisutnim:

“Omladino, vama govorim, jer vas je ovdje najviše. Pogledajte, svud okolo su humke vaše braće. Kada sam prije nepunu godinu i po dana u ovu grobnicu spuštao moga Vuja, kao da je onda ovo zlo i krenulo. Evo, danas, kad u ovu istu grobnicu spuštam i moga Srđa, nadam se da će ovo zlo da i stane… Danas mi je neobično teško jer dolaze mi mnogi prijatelji, poznanici i sugrađani da mi izraze saučešće, a neki od njih i da se pozdrave sa mnom jer odlaze iz ovog grada i možda se nikad u njega neće vratiti…”

U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.

(Mostarski.ba)