Na današnji dan 29. 7.

29. juli 1993. godine prokopan sarajevski tunel spasa
Tunel je napravljen ispod aerodromske piste i povezivao je dva naselja Dobrinju i Butmir. Dug oko 720 metara, a visok oko 1,5 m dok je na nekim dijelovima bio visok i do 1,8 m. Činjenica da se tunel trebao početi kopati sa dvije strane zahtijevala je pažljiva određivanja pravca tunela.

Radovima na kopanju prilaznog tranšea pristupilo se 28. januara 1993. godine. Nepovoljni vremenski uvjeti, nedostatak alata i ljudi, granatiranje i slični problemi koji su pratili radove i nisu ulijevali optimizam u ljude. Prvi metri tunela iskopani su 01. februara 1993. godine. Sama organizacija radova bila je izuzetno teška jer nije postojala nikakva telefonska veza, pa je tako jedini način komunikacije bio pretrčavanje piste. Prokopavanje tunela značio je život za grad Sarajevo, tako se ovaj projekt morao nastaviti i pored svih problema na koje su ljudi nailazili pri njegovoj realizaciji. Za izradu tunela koristilo se željezo prikupljeno u sarajevskim fabrikama a drvo je bilo teško naći tako da su se vertikalni zidovi tunela većinom oblagali metalnim limovima. Na strani Butmira bila je obrnuta situacija. Željezne konstrukcije bilo je teže pronaći, pa je većina tunela sa te strane uređena u drvetu. Ukupno je iskopano 2800m3 zemlje, ugrađeno je oko 170m3 drevne građe, i 45 tona metala. Tokom 1994. tunelom su postavljene male šine po kojima su išla mala kolica.

Do izgradnje ovog tunela, više od 800 ljudi izgubilo je život na prostoru aerodromskog kompleksa. To je bila posljedica pretrča­vanja aerodromske piste, zbog potrebe za osnovnim životnim namirnicama, koje su se mogle nabaviti na slobodnim dijelovima u Butmiru i Hrasnici. Srpska paravojna jedinica locirana u neposrednoj blizini aerodroma nemilosrdno je pucala na svaku civilnu osobu koja je iz nužde pokušavala preći na drugu stranu aerodroma.

Tunel se u zvaničnim razgovorima ARBIH i UN vodio pod imenom “Tunel kojeg nema”. Tunel je bio najstrožija tajna Sarajeva jer pomoću tunela u Sarajevo je stizala hrana, oružje, cigare itd…

29. juli 1878. godine usvojen grb BiH za vrijeme austrougarske okupacije
Grb Bosne i Hercegovine, korišten za vrijeme Austro-Ugarske okupacije je modifikacija grba Hrvoja Vukčića Hrvatinića bosanskog velikaša iz 14. vijeka. Grb je predstavljao: Zlatni štit, iz čijeg lijevog srebrenog obruba, izlazi crvena oklopljena savijena ruka, koja drži srebrenu sablju, sa zlatnom drškom, okrunjen krunom od heraldičkih lijljana.

29. juli 1902. godine godišnjica smrti Mehmeda-bega Kapetanović Ljubušaka
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak rođen je 19. 07. 1839. u Vitini kraj Ljubuškog, umro je u Sarajevu 29. 07. 1902. u 63. godini. Bavio se proučavanjem kulturne istorije bosanskohercegovačkih muslimana. Znao je turski, arapski i perzijski jezik, prikupljao je usmenu predaju muslimana i prvi je započeo onomastička istraživanja u Bosni i Hercegovini. Bavio se književnim radom. Sakupljao je narodne poslovice, popijevke, priče, pjesmice i izdao dvije zbirke “Narodno blago” i “Istočno blago”. Sakupio je i nekoliko stotina bajki i drugih oblika narodnog stvaralaštva, a napisao je i desetak originalnih priča za djecu ( “Mali orač”, “Moj prijatelj”, “Otac” i dr.).

U svojim pričama koje je skupio iz naroda Ljubušak je naslikao patrijarhalne oblike života i religiozno-duhovnu inerciju iz koje je pokušao probuditi svoj narod, prevashodno mlade. Izdao je dvije propagandne brošure: “Što misle muhamedanci u Bosni” i “Budućnost ili napredak muhamedanaca u Bosni i Hercegovini”. Godine 1891. pokrenuo je politički list “Bošnjak”
Također Mehmed-beg je bio i gradonačelnik Sarajeva.

O uzvišeni (Bože), kada bi moj grijeh bio koliko planina Kaf,
Ništa ne mari, jer je to naspram tvoje milosti neznana stvar.

U kategoriji Na današnji dan objavljujemo najznačajnije događaje iz historije Bosne i Hercegovine.

(Mostarski.ba, Historija.ba)