Na današnji dan 31. 5.
1992. – Dan bijelih traka: Lokalne srpske vlasti u Prijedoru izdale su naredbu posredstvom lokalnog radija prema kojoj su svi Bošnjaci i bosanski Hrvati morali na ruke staviti bijele trake, a kuće obilježiti bijelim.
1992. — U organizaciji Centra za antiratnu akciju, održane su u Beogradu demonstracije više desetina hiljada građana, koji su nošenjem crnog flora dugog 1.300 metara izrazili svoje saućešće sa žrtvama rata u Bosni i Hercegovini.
1992. – Masakr u Vrhpolju. Tog dana su srpski vojnici, sastavljeni pretežno iz okolnih sela, uhapsili šesnaest bošnjačkih civila iz sela Begići. Prije samog dolaska na vrhpoljski most, jedan od zločinaca – Jadranko Palija je na mostu na rijeci Sanici ubio oca i sina, Miralema i Envera Cerića, a potom nekoliko stotina metara dalje i Irfana Begića. Nakon dovođenja na vrhpoljski most počelo je ubijanje, agresori su civile tjerali da skaču sa mosta, a potom su ih ubijali rafalima. Neke civile su prethodno pretukli, dok su neki ubijeni metkom u sljepočnicu, a njihova tijela bačena su u rijeku. Jedini koji je preživio masakr je Rajif Begić, koji je pred Haškim tribunalom dva puta svjedočio protiv Radislava Brđanina, Momira Talića i Momčila Krajišnika.
1994. – Za prvog predsjednika Federacije BiH izabran Krešimir Zubak. Sudjelovao je u Daytonskim pregovorima 1995., a Daytonski mirovni sporazum potpisao je u prosincu 1995. Iduće godine je izabran za prvog hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Predsjednik FBiH prestao je biti 1997. Nakon razlaza s vodstvom HDZ-a BiH, čiji je predsjednik bio Ante Jelavić, Zubak je, sa skupinom istomišljenika, osnovao Novu hrvatsku inicijativu, stranku bliskoj građanskim opcijama u BiH. Imao je podršku i međunarodne zajednice. NHI je 2001. ušao je u građansku koaliciju Alijanse za promjene predvođenu SDP-om BiH. U toj vladi Zubak je imenovan ministrom za ljudska prava i izbjeglice. Koalicija Alijanse za promjene skinuta je s vlasti 2002., a Zubakov NHI na idućim izborima prolazio je lošije. Stoga se Zubak odlučio na spajanje NHI-a s HSS-om u novu stranku HSS-NHI. Zubak je 2013. postao član stručnog tima pod pokroviteljstvom Američkog veleposlanstva za izmjenu Ustava FBiH što je inicirao američki veleposlanik Patrick Moon, no inicijativa je propala.
1999. – Umro je bosanskohercegovački glumac Davor Dujmović. Zauvijek mu je ostao nadimak Perhan, ime junaka iz filma “Dom za vješanje”. Kao i mnogi glumci imao je neku sreću ili sudbinu. Tada je išao u drugi razred niže muzičke škole i imao je običaj da poslije nastave svrati kod svog oca koji je tada radio kao privatnik na pijaci Markale. U obližnjem restoranu, gdje je svratio na sok, Kusta i njegov asistent slučajno su došli u isti restoran. Asistent je pitao Davorovog oca da li može da učestvuje u audiciji; on je pristao i poslije toga krenulo je probno snimanje, gdje se pokazalo da on to može. Nakon filma Otac na službenom putu, koji je nagrađen zlatnom palmom u Kanu. Odlučio je da upiše filmsku akademiju. Nije mu uspjelo i nije više ni pokušavao. Uslijedila je nova značajna uloga Davora u filmu Strategija švrake. Sa nepunih osamnaest godina Davor Dujmović je glavni glumac u narednom filmu Emira Kusturice, Dom za vješanje, nakon kojeg je proglašen za jednog od pet najboljih glumaca u Evropi. Istina je da se početkom 90-ih ozbiljnije “navukao” na narkotička sredstava i da se nekoliko puta pokusao liječiti, ali bezuspješno. U tom periodu preko medija je poručivao: “ono što donosi heroin ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. U početku je bilo “ja sam mal’ pa sam radoznal”, ali radoznalost se u ovom slučaju placa ovisnošću. “Rat je Davora zatekao u Sarajevu, gradu kojem se – nakon mnogobrojnih putovanja – vraćao sa dječačkom radošću i strašću. U Sarajevu ostaje prvih mjeseci rata, i nakon toga razočaran dešavanjima i BiH odlazi u Beograd. Tamo je snimio još nekoliko filmova, od kojih je najpoznatiji Underground. Nakon završetka rata Davor dolazi u Banja Luku, gdje upoznaje Andreja Gartnera sa kojim osniva fond za kulturu Republike Srpske, koji poslje dobija naziv Davor Dujmović. Nakon boravka u Banjoj Luci odlazi u Sloveniju kod djevojke sa kojom je živio posljednjih mjeseci. Svoje slobodno vrijeme je provodio u prirodi sa konjima, gdje je odigrao svoju zadnju, tragično istinitu ulogu, u Novom Mestu, Slovenija 31. 05. 1999. godine izvršio je samoubistvo…
U kategoriji Na današnji dan objavljujemo najznačajnije događaje iz historije Bosne i Hercegovine.
(Mostarski.ba)
